Oni koji su se obrušili na Željku Cvijanović, zbog njene izjave da je Dodik uključen u proces imenovanja ambasadora, nisu otvorili Ustav Republike Srpske. U njemu, između ostalog, piše da predsjednik Republike „predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske“. Naravno, Predsjedništvo BiH ih na kraju imenuje.
To što se Cvijanovićeva nije baš mnogo pitala kada je ona bila u ulozi predsjednika Republike druga je priča. A treća i (ispostaviće se) najvažnija, jeste lista predloženih bošnjačkih diplomata i reakcija Dodika na njih.
Kao prvo, objaviti spisak imena, a da ne znate da li će svi da prođu i da dobiju agreman u zemlji domaćinu, u najmanju ruku je amaterski od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Denisa Bećirovića. Drugo, predložiti Zlatka Lagumdžiju, Damira Arnauta i još neke, može samo onaj ko želi da izazove negodovanje Banjaluke. Mala je ovo zemlja, u njoj su uglavnom isti ljudi u politici, sve se zna, pa i to na koji način su djelovali pomenuti kandidati u političkoj prošlosti.
Međutim, kao i mnogo puta do sada, šokira naprasno buđenje iz sna srpskih političara. Zašto se ćutalo kada su za ambasadore imenovani Sven Alkalaj i slični njemu, kada je Bisera Turković išla za ministra, a reaguje se tek sada? Još gore, šta će se desiti ako srpska politika, oličena u Dodikovom stavu, zaista blokira Arnauta i Lagumdžiju? Postoji šansa da Alkalaj i ostali ostanu gdje jesu, da rade što su radili, a kada dođe vrijeme za zamjenu srpskih ambasadora, imaćemo revanšizam iz Sarajeva – ovaj može, ovaj ne može.
Ma koliko bilo politički ispravno osporavati neko ime, po drugi put ulazimo na klizav i opasan teren da jedan entitet osporava izbor drugom i da se cijela BiH posmatra kao jedna izborna jedinica. Prvi put se to desilo prije oko četiri godine kada je SNSD pristao na krnji saziv Savjeta ministara BiH, pristao da im SDA kaže koji ministar za ljudska prava je dobar iz srpske (DNS) reprezentacije.
Taknuto – maknuto.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu