Naime, postavlja se pitanje kako će kompjuteri reagovati u situacijama u kojima su saobraćajne nesreće neizbježne i hoće li spasavati određenu grupu ljudi, namjerno ugrožavajući drugu grupu.
O ovakvim pitanjima, kao i pitanjima odgovornosti, dugo će se još razgovarati i pitanje je hoćemo li ikada dobiti pravi odgovor, odnosno postoji li uopšte pravi odgovor na takve dileme. Tokom četiri godine MIT je na internetskim stranicama proveo istraživanje u kojem je učestvovalo čak 40 miliona ljudi koji su odgovarali na pitanja što bi autonomni automobili trebali napraviti u određenim situacijama npr. hoće li kompjuter, u slučaju da mora birati, žrtvovati putnike u vozilu ili: uspješnu poslovnu osobu, poznatog kriminalca, grupu starijih ljudi, krdo krava ili pješake koji prelaze ulicu iako im je rečeno da je ne smiju prijeći, prenosi BBC.
Nakon četiri godine istraživanja iz MIT-a su napokon objavili rezultate koji pokazuju očekivane zaključke – ljudi žele spasiti što više ljudskih života, spasiće ljude prije nego životinje te će radije spasiti mlađe osobe umjesto starijih.
Istraživanje je pokazalo i manje trendove spasavanja ženskih osoba u odnosu na muške, osoba višeg statusa u odnosu na siromašnije te spasavanje pješaka u odnosu na osobe u vozilu.
Iz MIT-a napominju da ovo nije nikakvo stručno i kontrolisano istraživanje, već više onlajn igra kojom se “ne mogu dobiti odgovori na komplikovane dileme koje stoje pred autonomnim vozilima”.
Takođe, ovo istraživanje je pokazalo i neke različitosti među kulturama. Najveći naglasak na spasavanju života pješaka pokazali su Japanci i Norvežani, a najmanji Kinezi i Estonci, najveći naglasak na spasavanje života mladih pokazali su Francuzi i Grci, a najmanji u Tajvanu i Kini.
Iz MIT-a kažu da prije nego što dopustimo kompjuterima donošenje etičkih odluka moramo provesti globalnu konverzaciju kako bismo “iskazali svoja razmišljanja kompanijama koje će dizajnirati moralne algoritme i tijelima koja će donositi zakone i pravila”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu