Stojković je bez dileme jedno od najprepoznatljivijih imena banjalučkog glumišta iza koga se nalaze desetine pozorišnih, filmskih i televizijskih uloga. Samo u ovom trenutku igra nekih 14 različitih pozorišnih uloga, dok paraleleno u funkciji umjetničkog direktora NPRS , uz nesebičnu pomoć svojih kolega, na nekoliko frontova tvrdoglavo radi na podizanju pozorišne i filmske scene Republike Srpske boreći se sa uvijek istim protivnicima: manjkom društvene svijesti o važnosti kulture, glomaznom i sporom birokratijom, nebrigom većeg djela državnih institucija i sve skromnijim budžetskim ulaganjima u kulturu.
Razgovor sa njim kreće od nagrade za najboljeg glumca večeri „Mala liska“ na 15. Međunarodnom festivalu komedije “Mostarska liska 2018. za ulogu u predstavi “Sabirni centar po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Marka Misirače, za koju Stojković kaže da pripada ansamblu i da je samo po tom osnovu vrednuje kao značajnu stvar u karijeri.
-Iskreno, nisam ni čovjek, ni umjetnik, koji se previše osvrće na nagrade, osim u smislu da mi ova nagrada, znači samo kao značajno priznanje za ogroman trud i rad kompletnog ansambla „Sabirnog centra“. Za našu odličnu saradnju, za jednu iskrenu pozorišnu igru dok smo pripremali komad. Za Markovu brilijatnu modernizaciju komada i prilagođavanje našem vremenu bez gubljenja duha i suštine Kovačevićevog dramskog predloška, što je publika odlično prihvatila, ne samo u Banjaluci, već i na svakom našem gostovanju u regionu kaže Stojković.
Glumac i umjetnički direktor NPRS kaže da je ovaj teatar na pozorišnoj sceni regiona pozicioniran kao čuvar pozorišnog plamena.
-Od onog dana kada je Narodno pozorište otvoreno za publiku, ono je preživjelo nekoliko država, političkih sistema, ratove i brojne druge krize. Uvijek radeći posvećeno u slavu umjetnosti. Generacije velikih umjetnika ostavile su svoj pečat u njemu stvarajući uslove da današnji ansambal ima kvalitet sposoban da stvori komade poput „Sinova“, „Švajcarske“, „Sabirnog „centra, „Naših dana“ i drugih koji komotno mogu postidjeti bilo koje pozorište u regionu. Meni su ljudi iz Beograda govorili da malo koje pozorište u regionu može postaviti komad poput „Naših dana“, u kome 16 ljudi na sceni diše kao jedan i to svega za par mjeseci rada, kaže Piksi dodajući da je razlog za to po njemu samo jedan.
-Rekao bih da je Narodno pozorište RS sačuvalo radost prema pozorištu. Jednu atmosferu u kojoj svi uključeni u stvaralački proces dijele ljubav i zajednički duh prema onome što rade na sceni, što publika uvijek prepozna i nagradi na pravi način. Bojim se da je dobar dio pozorišta u regionu poput Beograda ili Zagreba izgubio taj duh, gdje se između poslova na filmu, reklama ili televiziji, rad u pozorištu shvata kao obaveza i otaljavanje dužnosti. Komad gdje se svi glumci okupe samo na generalnoj probi, može biti igran, ali bez obzira na talenat njegovih aktera nikad neće podijeliti istinsku pozorišnu emociju sa publikom. Tome niko nije kriv. Nije ni Milošević, ni Tadić, ni Vučić, ni ratovi niti krize, već samo oni koji čine pozorišnu scenu, ako se radujete tetaru izboriće se sa svim vanjskim problemima. NPRS je najbolji dokaz tome, kaže poznati glumac.
Stojković, tvrdi da je u ovom procesu veliku ulogu odigrala činjenica da poziciju umjetničkog direktora po tradiciji obavlja čovjek iz ansambla.
-Iskreno, glavni menadžer u pozorištu može biti čovjek iz ekonomije ili politike, kod nas je čak to i poželjno. To je jasno kao dan, da menadžer ne smije biti u kontri sa vlašću, ako želi pronaći novce, sponzore, ili da jednostavno obezbijedi funkcionisanje teatra. Da se ne lažemo, to je tako. Sa druge strane umjetnički direktor mora biti neko iz struke. Glumac, dramaturg, režiser, neko ko voli i razumije pozorište kao umjetnost. Da kazni kad treba, da pohvali, sasluša, popriča i pomogne. Umjetnici su osjetljiva bića, lako ih je slomiti i uništiti. Činjenica da ovu funkciju kod nas obavljaju, ili su obavljali ljudi poput mene, Željka Stjepanovića, Ljubiše Savanovića i drugih, u velikoj mjeri je odredila uspijeh i poštovanje koje NPRS ima danas na pozorišnoj sceni i pomoglo nam da mnogo lakše prebrodimo brojne probleme, kaže Stojković uz opasku da nažalost velik dio problema dolazi iz neznanja i manjka svijesti o značaju kulture od strane institucija našeg društva.
-Dobar dio problema s kojim se borimo posljednjih 20 godina mogao je biti izbjegnut da smo imali više svijesti o značaju kulture kod institucija našeg društva. Godinama se borimo sa zidom neznanja i nezaintresovanosti. Lošim zakonskim rješenjima donešenim bez našeg učešća, glomaznom birokratijom i nefunkcionalnim pravilima vezanim za umjetnički posao. Sporo i malo se radi na donošenju sistemskih rješenja za funkcionisanje kulture. Najbanalniji je primjer kad se u zakon uvrsti odluka da se u pozorištu ne smiju koristi uvredljivi izrazi, bez obzira na naše apele da to nema veza sa stvarnošću i pozorištem. Šta je teatar bez psovke ili satire. Da ukinemo Ćopića, zato što neko od njegovih junaka nekom kaže da je „međed“ ili „Radovana III“zato što se opsuje svako malo, da to nije tragično bilo bi komično, kaže Piksi.
Iza Stojkovića su dvije uloge u televizijskim projektima „Senke nad Balkanom“ i „Meso“, koje su svaka na svoj način značajan korak naprijed u produkcijsko-umjetničkom smislu.
-Neosporna je činjenica je da su oba projekta pomjerila standarde televizijskog rada u regionu i čast mi je što sam bio dio njihvog stvaranja. „Meso“ je napravilo velik odjek u regionu prikazivanjem u Srbiji i Crnoj Gori, što je jako važno za produkciju iz Banjaluke i prepoznatljivost naših glumaca u široj javnosti od isključivo pozorišne. Uloga tog sitnog muljatora, negativca u „Mesu“ za mene je bila veliko uživanje, jer inspiraciju za taj lik možete pronaći čim se osvrnete oko nas. Veliku prednost sam imao u tome što je Kolja (Nikola Pejaković) odlično napisao njegov lik, dok je režiser Saša Hajduković u startu insistirao da tom liku priđem sa nekog, za mene ne baš tipičnog ugla negativca. Sa druge strane moram se pokloniti do poda ljudima iz „Bosonoga“ produkcije i njihovoj direktorki Brani Janković, koji su sa jednom velikom hrabrošću i slobodno bih rekao, jednom ludošću, ušli u ovako velik i skup projekat. Stvorili jednu odličnu ekipu, obezbijedili dobru radnu atmosferu, gdje se opušteno, bez nervoze radilo kako bi se snimila jedna, ne samo dobra seriju, već i jedna vrsta temelja za neke druge projekte. Sa druge strane rad na „Senkama“, i saradnja sa Bjelogrlićem je rad na korak od najboljih svijetskih produkcija u svim segmentima, i uvjeren sam da će Bjelogrlić vrlo brzo raditi u inostranstvu, kaže Stojković.
Dobar bife čini dobro pozorište
Stojković kaže da su uspješan rad i kvalitet NPRS postignuti u vrlo skromnim uslovima prepoznati u regionu.
-Za razliku od regiona gdje marketing, film i televizija čine veliko dio glumačkog posla, glumci u Republici Srpskoj su osuđeni na pozorište ako žele da rade svoj poziv. Posvećnost, energija i težak rad uz odlične rezultate u realno vrlo skromnim uslovima, prepoznati su širom regiona. Imamo kolektivnu atmosferu koja jednako dobro djeluje na sceni i izva nje. Imam običaj reći da dobro pozorište zavisi od dobrog bifea. Ne u smislu poročnosti naravno, već jednog mjesta za građenje prijateljstva, koje se prenosi i na pozorišne daske. Zbog toga naš Teatar fest, ima tako dobar odjek u pozorišnoj javnosti i zato se iz svake sezone njegov program sve jasnije profiliše uz odlične predstave na repertoaru, uključujući i ovaj koji je pred nama, kaže popularni glumac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu