Oni su optuženi za izvršenje krivičnog djela “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika”. Kao u pravoj koloniji za koje smo vjerovali da su prevaziđena prošlost.
Suđenje Miloradu Dodiku će ući u anale sudske prakse. Čak i ove naše balkanske. Ovo je naime prvi slučaj u modernoj istoriji Evrope da se nekome sudi po zakonu koji je donio pojedinac, a ne zakonodavno tijelo, što je u demokratijama obično parlament. Ovo je prvi slučaj da se nekome sudi zbog nepoštovanja volje pojedinca, a ne zbog nepoštovanja države.
Suđenje predsjedniku Republike Srpske je politički proces par exellance. Nije namjera tužioca da pošalje Dodika u zatvor. Njegova je namjera, da kao pion kolonijalnog upravnika sprovede njegovu volju i zabrani Miloradu Dodiku da se bavi politikom. Da smijene jednog predsjednika koji ima ogroman legitimitet u srpskom narodu, bez izbora.
Međutim, čak i u montiranim boljševičkim sudskim procesima mora da se vodi računa o kakvoj takvoj zakonitosti. Kod Staljina je bilo lakše, okrivljeni su pod torturom priznavali optužbe.
Ovdje je problem, optuženi ništa ne priznaje. Buduća presuda trebalo bi da definiše ulogu i nadležnosti Visokog predstavnika bez ulaženja u pitanje njegovog legitimiteta. Republika Srpska godinama tvrdi da Visoki predstavnik g. Šmit nema mogućnost zakonodavnog djelovanja.
Tužilaštvo će prvo morati da dokaže na sudu da ipak ima. Moraće to pravnim argumentima da dokaže. Aneks 10 Dejtonskog sporazuma ne daje Visokom predstavniku izvršna i zakonodavna ovlašćenja, već meritorna i savjetodavna. Bonska ovlašćena (koja su politički a ne pravni akt) za kojima se poteže kao pravnim argumentom, nisu inkorporirana u domaćem pravnom poretku, niti su ozvaničena kao međunarodno pravni dokument. Jasno je da tvorac to nije uradio jer bi na taj način rušili Povelju UN i direktno podrivali suverenitet BIH.
Izgleda da se nije računalo da će Bonska ovlašćenja ikada biti predmet sudskog preispitivanja.
Mnogi su visoki predstavnici potezali za Bonskim ovlašćenjima, ali su vodili računa da pravno ne budu osporavana i snagom političkog pritiska obezbjeđivali su da odluke budu verifikovane i pretočene u zakone u Parlamentarnoj skupštini BIH.
Izmjene Krivičnog zakonika koje je uspostavio Visoki predstavnik (koji to nije) Šmit, nisu potvrđene u Parlamentu BIH. Tako je tužilaštvo dovedeno u poziciju da dokazuje nedokazivo, a to je da Visoki predstavnik ima nadležnosti da donosi i ukida zakone u Bosni i Hercegovini.
Ova mogućnost Šmita je u sudskom procesu protiv Dodika je posebno važna, kada se zna da je Šmit poništio inkriminisani zakon Republike Srpske prije nego što ga je u svojstvu predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik potpisao. Tu dolazimo u zonu pravnog apsurda.
Ako je zakon poništen od strane Šmita i ako Sud priznaje da Visoki predstavnik ima ovlašćenja da poništava zakone u BIH, šta je onda Dodik potpisao? Ništavan pravni akt?
Onda taj Dodikov potpis ima pravnu težinu i izaziva pravne posljedice kao da se Dodik potpisao na muralu ili u liftu? Čemu onda suđenje?
A contrario, ako Visoki predstavnik nema pravo da donosi i ukida zakone u BIH (što je istina jer to pravo nema ni po jednom međunarodno pravnom dokumentu ni po Ustavu BIH) onda Dodiku ne može da se sudi jer nije počinio krivično djelo na osnovu izmjena Krivičnog zakona na koje Šmit nema pravo. “Nullum crimen, nulla poena sine lege”. Iz ove pravne zagonetke Sud Bosne i Hercegovine neće moći da izađe.
Sud dakle ima samo dvije opcije za zauzimanje svog pravnog stava. Koju god da izabere, Milorad Dodik mora biti oslobođen. Nema krivičnog djela jer je zakon donesen od strane Narodne skupštine Republike Srpske poništen od strane Visokog predstavnika prije nego što ga je predsjednik Republike Srpske potpisao ili nema krivičnog djela Nepoštovanja odluka „Visokog predstavnika“ Šmita jer on nema ovlašćenja da donosi i ukida zakone u BIH. Ukoliko se bude opredijelio za prvu varijantu, Sud će očuvati poziciju i autoritet Visokog predstavnika i spriječiti potpuno rušenje suvereniteta BIH.
Ostaje pitanje šta će biti sa političkom eliminacijom Milorada Dodika koja je bila cilj ovog postupka?
Izgleda da se i ona raspršila na vjetru nakon odluke Suda u Americi da Tramp, bez obzira na osuđujuću presudu, može da nastavi političko djelovanje.
(Advokat Vladimir Gajić, autorski tekst)