Pojedini političari su svojim vještinama i ponašanjem stvorili neku vrstu divljenja kod mladih, koji su u posljednje vrijeme najaktivniji promoteri politika za koje su se opredijelili. A razlozi za ulazak u svijet politike su razni od onih da porodična tradicija pripada nekoj stranci, do želje da budu blizu određenih lidera kojima se dive ili zbog motiva da kroz politiku pokušaju nešto promijeniti.
Jedan od najglasnijih mladih političara je odbornik PDP Ivan Begić. On za Srpskainfo kaže da su u današnjem društvu nestali svi principi, moral, čast, dostojanstvo, život dostojan čovjeka, zbog čega je odlučio da krene putem politike.
– Jedino što vam ostane jeste da se spakujete i odete što dalje od mjesta gdje vam je život odredio da se rodite ili da se uhvatite u koštac sa svim problemima i jedan po jedan krenete da rješavate – kaže Begić.
Želja za promjenama
Dodaje da sav problem kreće od onih 20 maraka mita koje damo policajcu „za kafu“ i ne snosimo nikakve sankcije za to. Onog momenta kada nestane pomisao na mito, Begić smatra da ćemo tada kao društvo doživjeti katarzu. I upravo želja za tim promjenama u društvu kaže da ga je uvela u svijet politike.
– Može li išta ljepše od politike – primate platu i pomažete svojim sugrađanima. Mislim da je politika časna i lijepa, životno neophodna stvar svakog društva, pogotovo demokratskih sistema. Gdje smo usput kao društvo zalutali teško je odgonetnuti – kaže Begić.
On kao važno ističe da političare ne treba gledati kao neka uzvišena bića, više bitna od običnog čovjeka.
– Desi se situacija da uđem kao odbornik u neku gradsku upravu, stanem u red i čekam kao svi građani. Onda mi se službenik izvinjava, jer me nije prepoznao i pustio preko reda, što je meni potpuno neshvatljivo. Jedan predsjednik Slovenije cijepa drva, jedna Angela Merkel sama ide u market po namirnice, jedino mi ,,izmišljamo toplu vodu“ i glumimo nekakvu gospodu. Hoću da svojim primjerom pokažem da političari nisu neka nadnaravna bića, već obični ljudi u službi drugih ljudi – objašnjava Begić.
Ulazak u PDP
Smatra da čovjek kao biće ima te strasti da bude bitan, pitan, da odlučuje, da ima moć, što u politici lako dolazi do izražaja.
– Kažu da je vlast mnogo ,,slatka“, šta god to značilo, i onda mladi ljudi da bi imali uticaj u svom mikro univerzumu, u svom društvu, u svojoj zajednici stupaju u politiku. U mojoj kući se nije ispred televizora govorilo: ,,Dodo, Dodo!“, niti je mene neko sa pet godina učio šta znači prenos nadležnosti na nivo BiH, ali nekoga jeste. Onda imate situaciju da kreirate kult ličnosti, kakav danas nesporno ima lider SNSD. Problem je šta se dešava kada jednom ta ličnost ode. Stranke se raspadnu, kao što se desilo sa DNS nakon odlaska Marka Pavića – navodi Begić.
Dodaje da njegov ulazak u PDP nije bio lično zbog najboljeg prijatelja Draška Stanivukovića, već zbog toga što mu je stranka dozvolila potpunu autonomiju u djelovanju.
Dijete iz radničke porodice
O političkim djelovanju mlade aktivistkinje SNSD, Anje Ljubojević, priča se posljednjih dana. Najviše zbog jednog televizijskog gostovanja u kojem je izjavila da je kao mala sjedila ispred televizora i slušala Dodika. Ona za Srpskainfo kaže da mlade generacije političara imaju odgovornost i zadatak da nastave graditi stabilnu Srpsku, koja će ići putem samostalnosti.
– Kao dijete iz radničke porodice znam da život nije med i mlijeko, te koliko je trnovit put do uspjeha. Mislim da je to moja prednost u bavljenju politikom, jer znam i osjećam probleme i potrebe “običnog čovjeka”, kako je živjeti od prvog do prvog – kaže Ljubojevićeva.
Ona, kao i većina mladih, govori o dilemi između odlaska i ostanka.
– SNSD je mojim roditeljima prije 20 godina dao razlog da ostanu ovdje, da ne odustanu, jer će biti bolje. Tako je i bilo, plata profesora je postala redovna uz povećanja, a i bakina penzija. Banjaluka je postala glavni administrativni centar – objašnjava Ljubojevićeva.
Ističe svoje razloge političke angažovanosti.
– Danas se ljekari bore za živote, privrednici za ekonomiju, policija za red i mir, roditelji za djecu. Neko treba da se bori za sve te ljude. Ja sam odlučila da uzmem stvari u svoje ruke, da se borim za interese svojih sugrađana. Neću da odem, neću da odustanem, ne želim da ispraćam svoje prijatelje u Njemačku, želim da učinim Banjaluku i Srpsku boljima – kategorična je Ljubojevićeva.
Program
Njen stranački kolega, narodni poslanik SNSD Denis Šulić, kaže za Srpskainfo da politika kreće od najsitnijeg problema u ulici, zajednici, koji on kao mladi političar želi da promijeni.
– Taj društveni aktivizam me opredijelio i na politički aktivizam. Od početka, još dok sam bio u osnovnoj i srednjoj školi, želio sam da promijenim neke stvari u svojoj mjesnoj zajednici, da popravimo igralište, učionicu u koju smo išli u školu. To su neke stvari za koje i danas smatram da su politika – kaže Šulić.
Dodaje da je njegova politika usmjerena na ljevičarske ideje i one koje zastupa Milorad Dodik. Kaže da postoji nekoliko faktora zašto je to tako.
– Prije svega, porodična tradicija. Roditelji su mi od samog osnivanja članovi SNSD. Sigurno da je Dodik jedan od najharizmatičnijih lidera koji je rođen na ovim prostorima i njegove ideje su jedne od najproduktivnijih koje imamo u društvu. Ono što je najvažnije, program stranke i statut SNSD definiše da je ovo ljevičarska partija, iako se danas često govori da je odstupio od svog programa. Ja smatram da nije, da ima nekih manjih odstupanja, ali da se nismo udaljili od one iskonske ideje socijaldemokratije, jednakosti i ravnopravnosti – tvrdi Šulić.
Mladi, iako u različitim partijama, uglavnom vide iste društvene probleme – odlazak stanovništva i ekonomsku egzistenciju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu