Potresnim riječima prije godinu dana počeo je svoju ispovijest za Srpskainfo Rade Radivojac, jedan od preživjele djece logora Jasenovac. Bio je svjedok strahota koje su se događale na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu, zlodjela kakva je samo ljudski um u stanju da smisli, a ruka krvnika počini.
– Dovedu mlade dječake, moje generacije, pa ih uče da kolju. Kod svakog mladića stoji ustaša, vojnik. Mi smo gledali; jedan momak uzeo nož i ne smije zaklati čovjeka. Drhti, baci nož i počne plakati, a onaj ga ustaša izvede, uze pištolj i ubije – vidio je to, sa svojih desetak godina, dječak iz prijedorskog sela Orlovci, koji je, kao i brojna djeca Kozare, završio u logoru Jasenovac.
Ovo stratište Srba, Roma i Jevreja svih uzrasta, dokumentuju istoričari, bilo je brutalnije od Aušvica.
– Gdje je sad spomenik, tamo su većinom vođena djeca. Ulaze u šumu i nigdje se ne vidi gdje izlaze. Šta je tamo? Poslije sam vidio da oni djecu ubijaju. Ostao sam u logoru oko godinu dana. Bila je samo koža i kost od mene, mesa nije bilo. Dovozili su nam puna kola ubijenih pasa i bacali nam. Ja sam dobio prednju nogu… I kost sam pojeo. Šta ti je glad – gorko se prisjetio ratnog djetinjstva.
Uspio je da pobjegne, a Jasenovac je ponovo vidio sa svojih 30-ak godina. Od bola se onesvijestio.
Sjećanja Rade Radivojca sačuvana su kroz dokumentarni film “Dobrovoljno umro”, koji je snimljen u produkciji RTRS.
– Postao sam ratni vojni invalid, a bio sam dijete. Taki je život. Nekad sjednem i razmišljam, da li je moguće da sam ja i dalje živ. Ne daj bože nikome. Kada bi priroda dala da se vratim ponovo da živim, ja bih dobrovoljno umro, samo da ne proživim opet isto – rečenica je kojom Rade završava ovaj film.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu