Tako je i Milan Tomić (43) iz sela Gojna Gora kod Gornjeg Milanovca, odlučio da okuša sreću i proba da pronađe srodnu dušu.
– Momak. Tužan, usamljen, željan iskrene ljubavi, porodične topline, željan bebinog smijeha i plača, ali bebu ne mogu imati bez iskrene srodne duše, ako postoji takva srodna duša, djevojka, ili usamljena mlada žena, koja želi život na selu i koja voli djecu da ih zajedno stvorimo nek mi se javi… – ovako se javno na svom Fejsbuk profilu obratio Milan.
Milan je pravi domaćin – plodovi njegovog rada su samo za poželjeti. Ekipi portala Telegraf pokazao je predivne maline i kupine, slatke šljive i još slađe – ovčije pečenje. Napravio je i novu kuću, ima mnogo toga što bi čovjek iz grada samo poželjeti mogao. Ali, hladno mu je u srcu, jer nema dječje graje, cike i vriske koja bi oživjela ognjište. Ne samo njegovo… cijelo selo je, kaže, puno momaka koji dijele njegovu sudbinu.
– U Srbiji postoji još mjesta i ljudi koji žive u selu, koji imaju dušu, ljubav, toplinu, ali sve više u selima takvih ljudi ostaje samo na svom ognjištu, jer djevojke, ove naše srpske, neće da se udaju u sela, sve rjeđe u selima se čuje pucanj prangija na svadbama, jer sve rjeđe ima svadbi u selu, sve je manje bebinog plača, smijeha u selu, seoske škole su negdje skroz zatvorene – požalio se Milan.
Mnogo toga još može da ispovijedi njegova, kako sam kaže, bolna duša.
– Njima djevojkama je važno da imate pun džep novca i možete biti lijepi, ružni, njima to nije važno, važan im je provod, a neće da budu u obavezi da budu majke, supruge, domaćice – priča Milan.
Milan, inače jedinac, kaže da živi od svog rada, od svojih deset prstiju. Živi sa majkom starom 75 godina, dok mu je otac preminuo 2008.
U ljubavi nije imao mnogo sreće. Imao je djevojke koje su došle, ali ako im je Milan bio drag, selo nije.
– Bile su dvije. Sa jednom sam 2000. godine bio u vezi godinu i po dana. Druga je bila 2011. godine, oko godinu dana, ali im se selo nije svidjelo, nagovarale su me da idem sa njima u grad, ali ja nisam želio, iskreno volim selo, volim ovo što radim, uživam u mom selu, ovom raju, čistom vazduhu, cvrkutu ptica, šumi, prelijepoj rijeci Kamenici koja protiče 200 metara ispod moje kuće, a koja spada među 5 najčistijih rijeka u Srbiji – priča Milan.
Milan nosi i jednu tešku uspomenu – vojničke dane u ratnom okruženju. To ga je učinilo jačim, ali stvorilo i jednu ranu koja ne može nikad da se zaboravi. Poginuo mu je drug, prenosi Blic.
– Ja sam bio u vojsci na Kosovu 1998. i 1999. godine za vrijeme bombardovanja Srbije. Bio sam sve vrijeme od prvog do zadnjeg dana vojnog roka na Kosovu. Moj drug koji je bio jedinac kao i ja i na Kosovu, od prvog dana bili smo zajedno, spavali krevet do kreveta. Izgubio je život za otadžbinu 31. marta 1999. godine, on je iz mog susjednog sela Tometino polje – priča Milan pokazujući njegov grob.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu