Poznata banjalučka glumica i član ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske bila je predsjednica žirija Drugog festivala monodrame mladog glumca i za ovogodišnju selekciju imala je samo riječi hvale uz isticinje napretka u odnosu na prethodnu sezonu
S obzirom na to da smo prošle godine imali veoma kvalitetan Festival monodrame mladog glumca u smislu zanatskog izričaja, jako sam zadovoljna i ovogodišnjim izborom. Prije svega, vidjeli smo mlade ljude koji su spremni da se bore za svoj prostor, mlade ljude koji posjeduju vrlo kvalitetne zanatsko-profesionalne kvalitete. S druge strane, s obzirom na to da je monodrama ili dio njihovog diplomskog ispita ili njihov master rad, mislim da bi se trebalo više pažnje posvetiti dramaturgiji monodrame, odnosno samom tekstu i događaju koji se izvodi u okviru tog dijela ispita ili mastera. Jako sam zadovoljna ovogodišnjim izborom jer smo imali prilike da vidimo tri naslova koja su imala tu dobru dramaturgiju – “Mesto predgovora”, “Na dan svođenja računa” i “Nastasja Filipovna”. Ovogodišnji laureat Festivala monodrame mladog glumca Ena Radovanović je zaista pokazala zbog čega neko želi da bude pozorište i da ga „zapali“. Pokazala je svu moguću dušu i osjećaj koji glumac ima kada radi na sebi i predstavi, pokazala je koliko voli to pozorište u sebi. Iskreno se nadam da je ovo tek prvi mali korak u njenom budućem bavljenju pozorištem. Nadam se da smo joj dali jedan podsticaj da tako nastavi – kaže Radenka ali dodaje da su članovi žirija morali jasno vidjeti i prednosti i mane svih učesnika Festivala mladog glumca.
– Nedostatak monodrame je upravo to što treba ispričati dramu i nekada se mora igrati čak i do pet likova da biste dočarali dramu. Mislim da je to prva i osnovna prepreka za glumca kada krene u tu borbu sa monodramom. Sasvim je drugačije igrati na sceni kad imate koga da pogledate u oči, kada imate povratnu informaciju od svog partnera ili partnerke. U monodrami ste suočeni sa samim sobom i sa publikom koja jeste ili nije partner, što zavisi samo od glumca. To je nešto najstrašnije, ali i najljepše kada uspijete. Zaista, i prošle i ove godine selekcija je potpuno uspjela u tome. Prednost je što svako od nas može da pokaže na toj goloj sceni, bez scenografije, najbolje iz sebe – jasna je iskusna glumica.
Radenka kaže da pozorište mora biti ogledalo društva u kojem radi.
-Pozorište je oduvijek bilo ogledalo postojeće društveno-političko-socijalne situacije, ali mislim da je ipak smijeh najbolje sredstvo za ukazivanje na nepravilnosti, jer smijeh ima psihoterapisko dejstvo. Pozorište mora da bude psihoterapijsko za publiku, za narod, za naciju. Od davnina su ljudi dolazili u pozorište da bi se pročistili, da bi spoznali određene probleme, da bi doživjeli istinsku katarzu. Dramski predložak je bio neuspjeh, ukoliko publika nije doživjela katarzu. Dakle, mislim da treba da se vratimo osnovnom izvoru dramskog teksta i prave glume, pravog, istinskog igranja, emocije. Kada sa pozornice pokažete istinsku emociju, istinu, laž se povlači i to je osnovni rezultat. Ljepotom i ljubavlju može sve da se pobijedi – jasna je Radenka Ševo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu