U protokolarnom dijelu Skupa, učesnicima su se obratile Dobrinka Maksimović, viši stručni saradnik za pozorišnu umjetnost i kinematografiju u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske i, u ime organizatora, Sanda Dodik, dekan Akademije umjetnosti Banjaluka.
U uvodnom izlaganju Mladen Mirosavljević, voditelj Stručno-naučnog skupa, skrenuo je pažnju na dva značajna pitanja: koncepcija festivala i zavisnost festivala od budžeta. Festivali, naglasio je Mirosavljević, predstavljaju važan dio brendiranja, podstiču turizam i obogaćuju turističku ponudu, a istovremeno su i podsticaj za sinergiju u toj oblasti.
Nataša Glišić prezentovala je rad Programske koncepcije i pozicija pozorišnih festivala polazeći od stanovišta da, povezujući teatre i umetnike iz različitih sredina, festivali predstavljaju „svetkovinu“, „radost pozorišne igre“ i upotpunjuju pozorišni ambijent, donoseći „novu stvaralačku energiju“.
Za svaku kulturnu pozorišnu svetkovinu najznačajnija su jasna ideja i koncepcija, profil i kulturno-umjetnička svrha. Posebnost u odnosu na druge pozorišne festivale, uticaj na kulturni kontekst u cilju podizanja estetskih vrednosti,te podsticanje lokalnog stvaralaštva i domaće produkcije-rekla je Glišić.
U temi Teatarski festivali pokretači promena ili čuvari statusaquo, Slavko Milanović potencira činjenice da su pozorišta nastala iz festivala te da je njihov produkcijski momenat od izuzetnog značaja.
Autor se bavi konkretnim primjerima festivala na našim prostorima, njihovim prvobitnim konceptima i da li su vremenom mijenjani. Ističe fenomen da festivali često zamjenjuju produkciju, što neminovno vodi u promjenu kritičkog odnosa. Polazeći od konkretnih primjera (apostrofirajući grad Hal / Kingston na Halu, britanska prestonica kulture 2017. godine).
Režiser Nebojša Bradić razradio je temu „Festivali – oblikovanje reputacije mjesta“. Naglašavajući da se „dobre stvari ne dešavaju slučajno“, te da kreativni duh, potpomognut investicijama u konkretnoj sredini, okruženju, uz pomoć sa strane, doprinosi „vidljivosti grada“, izraženoj kroz „podsticaj za kvalitet, razvoj“, „doživljaj kulture kao svakodnevnog života“ i promjeni percepcije kulture.. Bradić u festivalskom životu Banjaluke vidi značajan potencijal (ističići primjer Teatar festa„Petar Kočić“ i Kestenburg) i mogućnost za daljirazvoj.
Ljiljana Čekić svojom temom „Ko zna kakve bismo rezultate dobili?“ lucidno istražuje karakteristike antičkih grčkih svečanosti i naših festivala.
Baveći se posebnostima jednih i drugih, komparativnom analizom, postavlja pitanje koje su to suštinske odlike ovovremenih festivalskih „okupljanja“ i šta bi sistematsko izučavanje, istraživanje njihovih karakteristika donijelo kao teatrološki, naučni odgovor.
Diskusiju su svojim stavovima i opservacijama obogatili Duško Ljuština, Slavko Milanović, Nebojša Bradić, Nenad Novaković. Naglašeno je da Teatar fest polako postaje praznik, da je u usponu, te da je pozicioniranje festivala od prvostepenog značaja, te bi mogao da preraste u „regionalni festival najboljih teatarskih ostvarenja“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu