Svaki put biram temu koju zaista želim i razgovaram sa ljudima koje volim da slušam. Nas troje smo različiti i svi imamo neke svoje sfere interesovanja. Na nedjeljnom nivou, to bude jedna fina emisija u kojoj se govorilo i o sportu, umjetnosti, svijetu, zdravlju i svemu što ga čini. Izuzev o politici, naravno – kaže ona za Blic.
Živimo u svijetu hiperprodukcije koja nam donosi nove trendove. Da li biste napravili u tom smjeru kompromis?
– Naravno da pravim kompromise, jer bez njih bismo nestali. Ne volim mnogo te žalopojke kako je nekad bilo bolje jer to samo znači da se nismo dobro snašli. Kič je uvijek bio kič, neukus – odlika prostaka, tako da sam tada kao i danas znala šta nikad ne bih voljela da radim, ni u ludilu ni pod prijetnjom. Međutim, kompromisi sa novim načinima rada, novim jezikom, novim medijima, oni me raduju.
Diplomirali ste na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kasnije magistrirali u Rimu, zašto nikada niste presjekli pa otišli u diplomatiju?
– Dva su razloga: nisu me zvali, a ni ja ne volim da se nudim. Ima vremena.
Vaš sin Lazar je još dijete, ali neko ko je vjerovatno svjestan današnjeg vremena zahvaljujući roditeljskom uticaju bivšeg supruga Srđana i vas. No, čega se vi kao roditelj najviše plašite?
– Lista roditeljskih strahova najduži je spisak na svijetu. Želim da se nadam i da radim na tome da će taj divni čovjek biti srećan, zdrav i dobar, da će živjeti na nekom lijepom mjestu i ne mnogo daleko od mene.
Živimo u vremenu kada je dovoljno da nas sitnica izbaci iz takta. Da li brzo planete?
– Mislim da bi za moje zdravlje bilo bolje da umijem da se derem i bijesnim povremeno. Nisam taj tip. Ne volim da druge kažnjavam svojim stresom i neraspoloženjem, mislim da smo odgovorni prema drugim ljudima, a naročito kada s njima komuniciramo. Planem samo na majku. Ali, mislim da me mame i ćerke sad razumiju.
Kada i u kojim trenucima treba presjeći i reći bolje se razvesti nego živjeti u braku u kojem se ne osećate komforno? Kako ste se vi odlučili na taj korak?
– Vidim dosta ljudi koji se plaše razvoda, a čeznu za njim, boje se za djecu, kako da podijele plazma televizor ili su emocionalno ucijenjeni i tako dolaze do tačke kada počnu da se mrze. Tada ni razvod više nije olakšanje jer i poslije njega ostane gnjev, bijes, ozlojeđenost, ostanu dva neprijatelja, a ne ljudi koji su se nekad voljeli pa je prošlo. Treba znati kada stati.
Zaglupljuju li nas rijalitiji?
– Zaglupljuju i to je zločin protiv naroda. Ako je aparthejd zločin, onda je to i zatupljivanje, mentalno uništavanje čitave jedne generacije.
Da li ste nekada dobili ponudu da napustite RTS i zašto je niste prihvatili?
– Jesam, više puta. Nije bio trenutak za to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu