Što je još šokantnije, najčešći napadači na novinare su političari i javni zvaničnici, koji se ne libe da novinarima uskraćuju pravo na rad, te da ih vrijeđaju na osnovu pola ili fizičkih karakteristika.
Sve ovo potvrđuju statistike Linije za pomoć novinarima, koja već nekoliko godina djeluje u sklopu Udruženja BH novinari. Godišnje na adresu Linije stigne i do 120 poziva u pomoć, a u prosjeku se godišnje procesuira od 45 do 65 slučajeva u kojima su mediji ili novinari žrtve napada ili pritisaka.
U oko 70 slučajeva godišnje se radi o ozbiljnim povredama ljudskih, profesionalnih, građanskih ili radnih prava novinara, ali neki od napadnutih ne žele da ulaze u sudski spor sa napadačem.
Tokom 2017. godine zabilježeno je 60 napada na novinare, od čega devet prijetnji smrću i sedam fizičkih napada. Od početka 2018. zabilježena su 24 slučaja, a radi se uglavnom o mobingu ili kršenju radnih prava novinara koji rade na javnim servisima.
-Od 2006. do 2017. registrovali smo 91 slučaj fizičkih napada, prijetnji smrću i ugrožavanja imovine medija, a od toga su samo 22 slučaja riješena u korist novinara, dok u 37 slučajeva nadležne policijske i pravosudne institucije nisu preduzele ništa na procesuiranju napadača kaže Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.
Famozni član 10: Evropska konvencija štiti novinare
Formalno pravno navinari su zaštićeni, jer BiH ima najbolje zakonodavstvo u regionu i prva je od država bivše Jugoslavije dekriminalizovala klevetu, ali problem je što se propisi često ne provode.
Tako se na primjer, mnogi novinari, ali i sudije i advokati, ne pozivaju na član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti slobodu izražavanja. Ovu konvenciju je BiH prihvatila bez rezerve i ona se primjenjuje direktno i smatra se aktom, koji je “preči” od domačih zakona i ustava.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu