Ne dopadaju mi se nove zgrade i naselja u kojima nema parking mjesta, zelenila, trotoara… Grad postaje jako ružan. Novi objekti su jako dehumanizovani. Na prostoru na kome se sruši jedna obična kuća ozida se zgrada. To je monstruozno. Ljudi će postajati sve agresivniji živjeći u takvom prostoru.
Ne volim sugrađane koji puštaju odvezane pse koji reže i skaču na ogradu tako da pješaci moraju da prelaze na drugu stranu ulice. U mom naselju ima neka kuća sa dva odvezana dobermana. Vrlo su agresivini, naročito vikendom. Valjda ih ostave da plaše komšije.
Ne volim to što nema više parkića. Kada ljudima koji nisu Banjalučani objašnjavam da je to bilo kultno mjesto gledaju me u nevjerici.
Ne volim kada zatvore saobraćajnice. Oni koji to naređuju ne znaju kako izgleda biti vozač u gradu u kome je saobraćaj katastrofalno riješen. Sav taj haos se pogorša kada neko odluči da pravi zabavu na glavnoj ulici. Ima polja i livada pa neka tamo organizuju šta god hoće.
Ne volim kad mi pauk odnese automobil, na njihovom parkingu nema skupih automobila, već samo onih koje vozi radnička klasa. A u saobraćaju najviše nereda prave baš oni koji voze skupe automobile. Oni su zlo za sve učesnike u saobraćaju. Vrlo su nasilni i nepoštuju pravila.
Ne volim ljude koji žive u Banjaluci, a ne vole je. Neka idu tamo gdje im je bolje. Neka se vrate odakle su došli ili neka idu dalje. Oni koji vole ovaj grad uvijek su dobrodošli su ma ko da su i odakle god da su.
Ne volim kada u parkovima zidaju zgrade. To je nedopustivo.
Voljela bih da se napravi Kinoteka, Opera, Koncertna dvorana, da se podignu česme, sramota je da nema ni jedne javne česme…. Ne samo da se ne sade drvoredi, nego se ne postavljaju ni žardinjere. Više je zgrada ozidano nego što je posađeno stabala. Ispred moje zgrade su prije sedam godina posječena četiri velika stabla stara preko 50 godina i ništa nije posađeno. Tužno je to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu