Reforma policije i vojske, krediti MMF, Reformska agenda, Program reformi, formiranje vlasti na nivou BiH, povećanje akciza sve to, i još mnogo više, urađeno je tek kada su se za istim stolom našle naše nacionalne vođe, ponekad i neki opozicionar, a obavezno predstavnici najmoćnijih država Zapada.
Ništa tu ne bi bilo posebno sporno (jer i mnogo jači političari trepte pred zapadnjacima) da se naši lideri toliko ne prave moćni, važni i navodno prespremni da sudbinu zemlje uzmu u svoje ruke.
Zašto to onda ne učine?
Prvo, da bi zaista bili gazde, svaki od njih treba da je odrastao do te mjere da probleme rješava sam, umjesto da, kada zaškripi, gleda u starijeg brata iz inostranstva. Najmanje jedna strana, najčešće bošnjačka, do sada je koristila pomoć sa strane. Zamislite taj paradoks da pričate o „hiljadugodišnjoj državnosti Bosne i Hercegovine“, o njenoj suverenosti, a onda punih usta kažete da su stranci dio BiH. Dno dna.
Drugo, ako ste zaista glavni, onda morate biti spremni da prihvatite, ne samo nagrade, nego i krivicu za loše poteze. Stranci su idealna adresa da budu krivi za sve. Zato, neka ih, trebaće vam.
Treće, ako zaista želite da mrski predstavnici međunarodne zajednice nestanu iz BiH, nemojte stvarati političke krize, blokade, nemojte paliti šovinističke vatre jer sve su to sjajni izgovori zbog kojih stranci mogu da ostanu ovdje dokle žele. I nemojte glumiti nekakvu stabilnost budžeta, a onda vas samo jedan mjesec finansijske krize gurne u takvu dubizu da na koljenima molite za kredit MMF.
Došlo je zadnje vrijeme u kome se dug naziva pomoć, a onaj ko zateže sa saduženjem ispadne negativac. Zato, ćuti i potpisuj, da ti ne bi iz ladice izvukli aferu ili nešto drugo sredstvo prinude.
A stranci? Neka o njima sude njihovi poreski obveznici.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu