Većina njih se našla u situaciji u kojoj mora istovremeno da obavi radne obaveze i da pronađu sadržaj za djecu koju ne mogu da izvode vani.

Budući da u vanrednim okolnostima živimo već mjesec dana i da se ne zna koliko će da traje, sasvim logično pitanje je kako se organizovati, a da niko ne trpi. Kako ostati priseban?

Predsjednica Društva psihologa RS Dijana Đurić za Srpskainfo ocjenjuje da trebamo imati u vidu da uvjek postoje prioriteti, a u ovom slučaju je to očuvanje zdravlja nas i naših bližnjih.

Nakon prve faze kad je prijetnja tek bila nejasna i građani su bili nespremni na ovu situaciji, došlo je do, kako kaže, faze adaptacije.

Tako da se organizuje rad od kuće, kulturni i sportski događaji, kao i druženja sa prijateljima dostupni su putem elektronskih medija. A sa druge strane imamo mogućnost i da sami budemo kreativni i osmislimo svoj dan.

-Problem može biti što ne znamo koliko će stanje trajati i to izaziva neizvjesnost, to je nešto na što ne možemo uticati, ali možemo uticati na to kako ćemo živjeti u datim okolnostima, kao i na to koliko ćemo biti izloženi informacijama o strašnim posljedicama ove pandemije. Potrebno je biti informisan da bismo se znali prilagoditi i ravnati prema situaciji, međutim treba dozirati koliko informacija ćemo prihvatiti u toku dana. Nema potrebe da čitav dan pratimo samo izvještaje o situaciji vezano za pandemiju jer se informacije uglavnom ponavljaju, a dugotrajna izloženost može dovesti do stalnih negativnih misli, tjeskobe, straha i čak panike. Zato je bitno da preuzmemo kontrolu nad tim kao i nad tim kojim aktivnostima ćemo se baviti u toku dana napominje Đurićeva.

Ova situacija predstavlja izazov i za porodični život. Stalni boravak u kući intenzivira postojeće odnose.

– U porodicama u kojima postoje konflikti ili su na bilo koji način disfunkcionalne problemi mogu eskalirati ali isto tako postoji mogućnost da se vrijeme koje je na rasploganju iskoristi za prevazilaženje postojećih problema. Dok porodice u kojima dominiraju skladni odnosi ovo vrijeme koriste za kvalitetno zajedničko druženje i aktivnosti. U to spada i briga o djeci – navodi Đurićeva.

Značajno je da se, kako kaže, i djeci obezbjedi struktura dana koja će uključivati izvršavanje određenih obaveza, bilo školskih ili ukoliko su mleđeg uzrasta nekih drugih praktičnih (pomoć u kući, slaganje igračaka i sl.), te vrijeme za igru i zajedničko druženje.

– Ukoliko roditelji rade od kuće potrebno im je vrijeme za to. Djeca će razumjeti i prihvatiće ako se napravi dogovor da mama ili tata “sad treba mir a kad završi onda ćemo nešto raditi zajedno”. Bitno je da se dogovor ispoštuje – zaključuje predsjednica Društva psihologa RS.

Kada se suočimo sa iznenadnim promjenama i krizama, pojedinci i sistemi u kojima  živimo i radimo moraju se, kako kaže za Srpskainfo Tatjana Preradović Sjenica, psiholog i psihoterapeut, prilagoditi novim okolnostima i restrukturisati svoj dosadašnji način funkcionisanja kako bismo očuvali vlastite kapacitete, funkcionalnost i zdravlje.

– Prilikom suočavanja sa iznenadnom i preplavljujućom situacijom, prirodno je da smo u početku haotični, izgubljeni, u šoku i da je naše funkcionisanje nestrukturisano. Međutim, nakon početnog perioda pred nas se stavljaju zahtjevi da naše funkcionisanje prilagodimo novim okolnostima – ističe ona.

U situacijama nepredvidljivosti, važno je pokušati stvoriti rutinu i predvidljivost koja će nam, po njenim riječima, stvoriti sigurnost kao i fokusirati se na stvari koje su pod našom kontrolom.

Kada govorimo o reorganizaciji funkcionisanja na nivou porodice, poručuje Preradović Sjenica, porodica treba da se dogovori kako strukturisati dan koji će se sastojati od jasno definisanog vremnena za poslovne, školske obaveze, vrijeme zajedničkih obroka, slobodnog vremena i zajedničkog porodičnog vremena.

Potrebno je definisati vrijeme ustajanja i odlaska na spavanje, definisati vreme porodičnih obroka, vrijeme kada smo zajedno u zajedničkim aktivnostima koje voli da radi cijela porodica (gledanje televizije, čitanje, zajednička igra, crtanje, itd.) kao i slobodno vrijeme za individualne potrebe.

Djeca pohađaju školu na drugačiji način i važno je jasno definisati kada slušaju časove, kada pišu zadaću i uče, kada se ona šalje učiteljima i nastavnicima, kada im je slobodno vrijeme.

– Preporuka je da se održi porodični sastanak u kojem će se razgovarati i definisati nova strukutra dana sve dok bude trajala vanredna situacija. Porodični sastanak vode roditelji a prisustvuju i učestvuju svi članovi porodice, roditelji je zadužen da objasni deci na prilagođen način o novonastoloj situaciji i objasni sve promjene koje dolaze sa ovom situacijom. Ono što je najvažnije je da se porodica dogovori zajednički oko strukture i novih pravila. U ovim situacijama su jako važni naši porodični kapaciteti, na koji način smo do sada rješavali probleme, prilagođavali se promjenama i definisali uloge – napominje ona.

Mnogi roditelji rade od kuće, vrtići ne rade, tako da je veliki izazov raditi kući u prisustvu djece.

– Ukoliko je to moguće, roditelji se mogu organizovati da rade u različitim smjenama tako da su na smenu posvećeni djeci – preporučuje Preradović Sjenica.

Partnerstvo na izazovu

U ovoj novoj situaciji kada mnogo više vremena provodimo zajedno, velikom izazovu je izloženo i naše partnerstvo.

Važno je odvojiti vrijeme i za individualne potrebe za aktivnosti koje ćemo raditi sami (kućni projekti, čitanje, ručni rad, sviranje nekog instrumenta, itd.) ali i pokušati odvojiti dnevno vrijeme koje ćemo posvetiti partneru, kada ćemo  kroz razgovor, razmjenu osjećanja i male zajedničke rituale održati bliskost i povezanost.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu