Ta opredjeljenja su veoma često presudna, jer tada odabiramo profesije, mnogi pronalaze partnera za cio život, zavole zemlju koja postaje dom, omile rijeke i mostovi kojima se vraćaju. Divna strana naših mladih dana je lakoća sa kojom se životna težina nosi. Najčešće se nosi na krilima vjerovanja u, prije svega, smisao postojanja i u ostvarivanje ličnih snova. Čudesnost ovog svijeta je i u tome da ti snovi mogu veoma, veoma dugo da traju.
U to sam se uvjerila često prilikom susreta sa svojim bivšim đacima. I nakon dvadeset godina, kada se sastanemo, gledaju u mene one iste ustreptale dječje oči u kojima plamti san mladih dana, malo ih je u kojima je taj žar zgasnuo i potopio se u teret svakodnevice. Kakva je to čudesna životna sila u čovjeku!
Čini mi se ona ista koja, ovih dana, snagom smijeha odgoni strah i neizvjesnost iz virtuelnih učionica i osamljenih sobičaka. Vrlo brzo, poslije i ovog testa, u kom se provjerava stepen trpeljivosti i saosjećajnosti svih nas, otići će još jedna generacija da traži svoj put, rečeno jaspersovski da se osmijeli za skok u život. Zamišljam ih u blistavoj dvorani (i nadam se tome!), zanesene i, u krajičku oka, pomalo sjetne, i zahvaljujem u sebi na zajedničkim danima. U njima se odigravao splet raznolikih odnosa i situacija; ja sam ih učila glagolskim vremenima i metodičkim pristupima književnom tekstu, a oni mene tananom usklađivanju sa strujom života. A ovaj trud, da se kroz trimilimetarski otvor dužice saspe u mozak sve to znanje dato u lektirama, meni je vraćen podsticanjem da se ravnam prema onom što je značajnije i smislenije od čisto uzročno-posljedičnih relacija. Ta spontanost njihovog uticaja glačala je gruba mjesta u meni.
Učili ste me da se pravila igre mogu promijeniti svakog trenutka, i da moja tvrdoglavost i rigidnost, u srži, proizilaze iz nerealnog stava da okolnosti moraju biti prilagođene mom sudu, i u takvim problem-situacijama ja sam bila gubitnik. Učili ste me da se priklanjam ritmu uvijek novih tokova, i onda su nastajali naši najljepši trenuci, neuhvatljivi kao sjenka, ali duboko urezani u srca. U tim slapovima radosti i razumijevanja sve je bilo na svom mjestu, u dubokom skladu i ravnoteži. Tada se i naša inteligencija prirodno ispoljavala, bez napetosti i očekivanja. Naučili ste me da te radosti zauzmu prostore moga sjećanja.
Mladi učitelji moji, i vi ste meni, nesvjesno, ponekad zadavali teške testove. Da, da.
U njima je bila sva težina onih dana kada smo bili obuzeti ljutnjom, ohološću, zavišću, i katkada sam padala na tom testu svojim ishitrenim reagovanjem ili prevelikom udaljenošću od srži problema, nerazumijevanjem. Blagost riječi i toplina dobrog vaspitanja činile su da se u časku sve okrene i nastane posebna nauka, alhemija uvida. Najljepša metanoja u učionici života.
Kada se ubrzo, sunčanog majskog dana, zatvore platforme vaših novih učionica lakim hodom krenućemo prema sjećanjima, najdivnijim sjećanjima, koja su ljekovita u teške dane na životnim stazama.
Slavica Malić, profesorka srpskog jezika i književnosti u Gimnaziji Banjaluka
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu