Preživio je tri rata, danas ima 103 godine, a evo u čemu je tajna ovog ratnog veterana i kako izgledaju njegovi dani (ne penzionerski on i dalje radi).
Fjodor svoj dan započinje čitajući novosti iz cijelog sveta. Memorija mu je savršena, sjeća se cijelog svog života perfektno. Živi sam u svom stanu, jedina pomoć na koju pristaje jeste da mu komšinica sprema večeru.
Posljednje tri godine zdravlje mu se malo pogoršalo, ali gotovo uvek je bio savršeno zdrav. Kako?
– Racionalni način života vam je odgovor. Ja nikada nisam pio niti pušio – kaže vremešni deka.
U životu je, kaže, bio okružen mnoštvom alkohola, ali nikada nije dopustio da ga on zavede, piše Alo.
Na ratištu je liječio mnoge ranjene vojnike, a onda je svakom ranjeniku bilo dozvoljeno 50 ml votke, kako bi lakše podnio bolove. Sav taj alkohol davan je doktoru Polivnikovu, ali nikada nije bio zainteresovan ni da lizne votku. Kod kuće ima mnoštvo boca najrazličitijih pića koje je tokom života dobijao na poklon, i sve su i dalje neotvorene.
Fjodor Polivnikov učestvovao je u tri rata – Zimskom ratu (Sovjetski savez-Finska), Velikom otadžbinskom ratu (Sovjetski savez – Nacistička nemačka) i Japanskom ratu. On je gotovo jedini živi svjedok Zimskog rata.
Kaže da je Veliki otadžbinski rat jedan od najvažnijih i najkompleksnijih događaja u njegovom životu, jer je tada bio na ivici smrti.
Prilikom jednog od bombaških napada, nije imao vremena da pronađe siguran zaklon i ostao je pod ruševinama jedne kuće. Ležao je tamo 24 sata, dok ga na kraju nisu pronašli i izvukli. Nije mogao da priča, toliki je bio šok koji je pretrpio. Međutim, odbio je da ode u medicinski bataljon na liječenje. Insistirao je da mu povrede same zacijele, i tako je i bilo.
Fedor Polivnikov sebe uopšte nije štedio. Preko dana je učio, a tokom noći radio. Tih godina puno je gladovao, zajedno sa ostalima. Jeo je 125 grama hljeba za cijeli dan.
-Dijelio smo to parče na tri jednaka dijela. Jeo sam striktno u određeno vrijeme, jer ako pojedete sve odjednom, naredna 23 sata bićete jako gladni. Naravno, bilo je teško izdržati, naročito jer to nije bio mirisni, vruć hljeb iz pekare, već nešto mnogo gore – prisjetio se ratni veteran, koji tokom višedecenijske službe na ratištu i van njega nije dobio ni običnu prehladu.
Vjeruje da je to zato što se tada niko nije opterećivao stvarima kojima se danas opeterećujemo.
– Ishrana je bila skromna, ali dovoljna, od nje niste mogli da dobijete holesterol i ostalo što narušava zdravlje. Poenta je bila biti srećan i sa to malo što imaš, i to te čini zdravim iznutra. Uvijek sam volio život. Volio sam ljude. Sve me je to činilo srećnim. Ja sam stvarno živio jedan srećan život – rekao je ovaj deka.
Srećnim i zdravim ga je činila i ljubav supruge Marije Stepanovne, koja je trajala punih 50 godina. Rodila mu je dva sina, koji su Fedoru svakodnevni izvor sreće od kako je Marija preminula 2006. godine.
Ovaj ljekar vjeruje da je najvažnija tajna njegove dugovječnosti i ljubav prema znanju. Učenje mu čuva mozak “u treningu”. Kada je doktorirao na odsjeku vojne medicine, upisao se na Filozofski fakultet, na kojem je takođe bljiriljao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu