Kako kažu njegovi članovi, bend je zasnovan na prijateljstvu, a rođen je iz tri kulture, među kojima je i bosanskohercegovačka. Naime, jedan od članova je basista Emil Balić, porijeklom iz Bihaća s adresom u Parizu, čiji je otac Fuad svojevremeno svirao klavijature u bihaćkom bendu „Okus meda“.
Upravo on je uz prijatelja i glavnog vokala benda Krisa Remika iz Liverpula osnovao „Monitors“, a nedavno im se pridružio veoma talentovani bubnjar francusko-italijanskog porijekla Feodor Trota.
Muzika „Monitorsa“ je prožeta različitim stilovima i utjecajima, od elektro i tehno zvuka poznatih di džejeva kao što su Pol Kalkbrener, Dasti Kid, Solomun, preko roka i alternativne muzike bendova kao što su „LCD Saundsistem“, „Depeš Mod“, „Soulveks“, „MGMT“, no oni, kako naglašavaju, žele ipak kreirati nešto originalno i svoje.
Bend je do sada izdao jedan EP sa 5 pjesama i već imaju lijep odjek na vebzinovima u Francuskoj, Engleskoj, Kanadi i u Americi. Prije toga su objavili prve tri pjesme „Autodafe“, „Russian Dolls“ i „Encore“, a podijeljene reakcije izazvao je njihov posljednji, aktuelni singl „No Irish, No Blacks, No Dogs“, koji se odnosi na neke aktuelne političke teme.
– Ova pjesma je inspirisana plakatima koji su bili postavljeni u dvorištima nekih engleskih porodica tokom 50-ih i 60-ih godina. Takvi plakati su jasno pokazivali neshvatljiva trvenja među ljudima te epohe, a naročito dubok jaz i sukob koji je carovao između Britanaca i Iraca. Taj naziv smo izabrali zato što ti istorijski događaji i te kako podsjećaju na današnja društvena kretanja u Evropi. Osjećamo da u mnogim zemljama postoji naelektrisana atmosfera, i da ljudi traže načina da jednostavno negdje „ispucaju“ tu naelektrisanost, nekada ne razmišljajući o posljedicama. Tu naelektrisanu atmosferu mi osjećamo i razumijemo. Ne možemo je ignorisati. Mnogi mračni ideali za koje smo mislili da su zakopani izranjaju na površinu. Imamo osjećaj da je sve više i više ekstremno, bilo da se radi o dobrim ili lošim namjerama. To nas na neki način zabrinjava. Zato često osjećamo potrebu da to izrazimo kroz našu muziku. I način na koji se izražavamo je taj da umjesto da pošaljemo poruku, mi više želimo da postavimo određen broj pitanja. Da probudimo svijest i interes za određene teme – kaže Emil Balić.
https://www.instagram.com/p/B8Lv3odITTn/
Dodaje da bend ne obrađuje samo političke i društvene teme, već da imaju i dobre pjesme za feštu i veselje, a ozbiljan pristup pokazuje i ono što ide “iza” muzike, poput fotografija, produkcije…
Balić je rastao uz muziku „Bijelog dugmeta“, Dine Merlina, „Divljih jagoda“ i sa njihovim bubnjarem Naskom, koji je inače školski drug njegovog oca.
– Moj otac je svirao s gitaristom Sejfom Duratovićem, basistom Kemalom Gakovićem, te bubnjarom Zlatkom Pečenkovićem Pecinom, a nastupali su i sa Alenom Islamovićem. Tada sam bio mali i od tada se rodila moja ljubav prema muzici. Uvijek sam bio na bini s mojim drugarima Erkom, koji je sada u grupi „Barbarela“, i Igorom koji je danas isto muzičar. Mama mi je iz Banjaluke i profesorka je literature, tako da sam i sa te strane naslijedio ljubav prema pisanju, umjetnosti i slikanju – govori mladi muzičar, koji u Francuskoj radi i kao producent, aranžer, te di džej u stilu dip-hausa, tehno i elektro muzike.
Velika želja i san „Monitorsa“ jesu koncerti u BiH i regionu, ali im za sada nedostaju profesionalni kontakti kako bi to bilo urađeno kvalitetno. Sada najviše sviraju u Parizu, Strazburu, Remu i Bordou, a ovog proljeća će ih čuti i publika u Londonu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu