Šta da ministri po zakonu moraju imati fakultetsku diplomu, šta i da ona mora biti iz resora kojim će upravljati? Ništa, kupili bi je za par dana, nikakav problem. E, baš tu jeste problem.
U Bosni i Hercegovni treba prestati pričati o obrazovanju, o reformama i o zvanjima funkcionera, dok god postoje mjesta na kojima se diploma može kupiti za sedam dana. I svi znaju za ta mjesta, svi inspektori, svi ministri, svi predsjednici. Svi znaju ko i za koliko prodaje diplome. I? Ništa.
Dok god imamo diplomate bez diplome, ministra sa diplomom stečenom na fakultetu koji nije postojao i direktora agencije s poništenom diplomom, nijedna riječ od strane ljudi na vlasti o obrazovanju se ne računa. Džaba pričate o obrazovanju, o napretku, o digitalizaciji, o zapošljavanju mladih, o podsticajima…
Ne može jedan ministar doći na fakultet i studentima pričati o vrijednosti znanja, o učenju, dijeliti stipendije i pohvale, a onda u svom kabinetu zaposliti prvog podobnog iz svoje stranke, i to sa sumnjivom diplomom nekog privatnog fakulteta.
Ne ide ni to da predsjednici govore o budućnosti, o ulaganjima, o mladima, najavljujući reforme obrazovanja, a onda za svog savjetnika zaposliti tetu iz vrtića.
Kada novinari pitaju mnoge svjetski uspješne lidere kako su postigli tako dobre rezultate, oni su mahom odgovarali: „Stavite prave ljude na pravo mjesto i uspjeh je zagarantovan“.
Šta je onda nama zagarantovano s vozačima i portirima, koji preko noći postaju šefovi kabineta, ili frizerima, koji postaju profesori ili načelnici?
Ne potcjenjujem nikoga i ničije zanimanje. Naravno da je moguće da vozač postane doktor ili profesor, ali nikako ne preko noći i bez dana fakulteta, što je kod nas najčešće slučaj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu