Društvo

NEPLODNOST I NAKON TRUDNOĆE Parovi se suočavaju sa SEKUNDARNIM STERILITETOM, a evo šta to znači

Čak 11 odsto žena u Srbiji koje su rodile jedno dijete imaju problem da ponovo zatrudne, pokazuje statistika. Ovaj, takozvani sekundarni sterilitet, čini polovinu svih slučajeva neplodnosti u Srbiji.

NEPLODNOST I NAKON TRUDNOĆE Parovi se suočavaju sa SEKUNDARNIM STERILITETOM, a evo šta to znači
FOTO: SHUTTERSTOCK

Stručnjaci tvrde da se parovi koji već imaju dijete rjeđe obraćaju ljekaru, zato što smatraju da je sa njima sve u redu. Iako je Republički fond za zdravstveno osiguranje Srbije (RFZO) počeo da finansira i vantjelesnu oplodnju za drugo dijete, na to nemaju pravo parovi koji su jedno dijete dobili prirodnim putem, čak iako se kod njih pojavio sekundarni sterilitet.

Kako za Blic objašnjava specijalista ginekologije i akušerstva i subspecijalista steriliteta i fertiliteta dr Božana Stepanov, činjenica da je neka žena zatrudnila u prošlosti ne garantuje da će ponovo začeti prirodnim putem jer postoji ne tako mali broj parova kod kojih nakon prve, potpuno uredne i lako ostvarene trudnoće, slijedi dugi niz pokušaja i teško ostvarivanje sljedeće trudnoće, pa se ti parovi susreću sa problemom sekundarnog steriliteta.

Dr Božana Stepanov kaže da većina parova odlaže da potraži pomoć, jer pretpostavlja da neplodnost ne može njima da se dogodi, da su u pitanju prolazne teškoće.

Oni čekaju duže od preporučenih godinu dana za žene mlađe od 35 godina, odnosno čekaju više od šest mjeseci koliko se savjetuje ženama starijim od 35 godina. Čak i oni koji su prvi put imali problem da ostvare trudnoću, smatraju da su izliječeni i da nema potrebe da ponovo odlaze na preglede. Naravno, tu su i rizične grupe u koje spadaju parovi koji su imali trudnoću nakon vantjelesne oplodnje (VTO), tu je i problem muškog steriliteta, a tu su i oni koji boluju od nekih hroničnih bolesti (naročito partnerka), poput hipertenzije, dijabetesa, oboljenja štitne žlijezde. U rizične grupe spadaju i žene koje su imale neku od operacija u međuvremenu ili su započele neku terapiju, kao i žene starije od 35 godina kod kojih je došlo do poremećaja menstrualnih ciklusa. Takođe, gojaznost, pušenje, konzumiranje alkohola, mogu da dovedu do ozbiljnih problema sa začećem – upozorava dr Stepanov.

Prema njenim riječima, stres predstavlja u ovakvim situacijama ozbiljnu kočnicu jer se parovi osjećaju mnogo izolovanije nego oni parovi koji su od početka suočeni sa sterilitetom.

– Često imaju problem i sa nerazumijevanjem okoline jer ih nerijetko pitaju zašto je važno da imaju još djece. Doduše, neki od njih su se suočili sa sterilitetom i prvi put pa donekle znaju šta da očekuju, ali, nažalost, to ne umanjuje bol i stres. Svakom paru koji se suočava sa sterilitetom trebalo bi obezbijediti kontakt i tretman kod psihologa jer bi na taj način čitav tim lakše prolazio kroz postupak – smatra dr Stepanov.

Ona objašnjava da dijagnostika sekundarnog steriliteta podrazumijeva iste dijagnostičke procedure, kao i kod parova koji prvi put pokušaju da ostvare trudnoću, s tim da je olakšavajuće to da je prethodna trudnoća pokazatelj da problem kod tog para obično nije ozbiljan, niti nerješiv.

– Najčešće se uz samo malu pomoć ili modifikaciju životnih navika može ostvariti željena trudnoća u takvim slučajevima. Međutim, odlaganje ispitivanja uzroka često znači nižu stopu uspjeha liječenja jer neki uzroci neplodnosti mogu vremenom da se pogoršaju i tako smanje šanse za trudnoću – ističe sagovornica.

Ko ima pravo na VTO

Parovi koji se bore sa sterilitetom u Srbiji i koji su prvo dijete dobili vantjelesnom oplodnjom sada mogu uz finansijsku podršku RFZO da pokušaju da dobiju i drugo dijete na ovaj način. Kriterijumi koji moraju da se ispune su da žena do 42 godine u momentu podnošenja zahtjeva ima pravo na dva VTO pokušaja i jedan krioembriotransfer, koja u postojećoj zajednici (bračnoj, odnosno vanbračnoj) ima jedno dijete dobijeno u postupku VTO na teret RFZO ili o sopstvenom trošku. Na teret RFZO obezbeđuje se i zamrzavanje embriona i to u tri slamčice do šest embriona, maksimum dva embriona u jednoj slamčici, sa rokom čuvanja do pet godina.

Da bi im novi postupak bio odobren, par mora da ispunjava kriterijume, kao i kod prethodnog apliciranja za postupak biomedicinski potpomognutom oplodnjom (BMPO). Treba da budu supružnici, odnosno vanbračni partneri kod kojih su iscrpljene druge mogućnosti liječenja neplodnosti. Žene koje imaju neplodnost i pored odgovarajućeg liječenja i žene do 42 godine života u momentu podnošenja zahtjeva takođe ostvaruju pravo uz uslov da im je očuvana funkcija jajnika i da imaju normalan indeks tjelesne mase žene, manji od 30. Za postupak su podobni i svi oblici subfertiliteta muškarca uz postojanje živih ili morfološki ispravnih spermatozoida u ejakulatu.

Kod postupka za drugo dijete – partneri dokazuju da imaju jedno dijete iz BMPO tako što prilažu otpusnu listu novorođenčeta kao dokaz da je dijete dobijeno uz pomoć BMPO. Oba partnera potpisuju i izjavu o izboru klinike, eventualnom zamrzavanju embriona, nakon čega treba da prođu i Komisiju za BMPO u jednoj od tercijarnih zdravstvenih ustanova. Pravo na dobijanje drugog djeteta iz postupka VTO nemaju parovi koji su prvo dijete ili djecu dobili prirodnim putem, kao ni oni koji su u prethodnom VTO postupku dobili blizance.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu