Nikolić je rekao Srni da će u petak, 27. decembra, u Doboju biti obilježene 104 godine od dolaska prvog transporta Srba u dobojski logor.
U logor je, istakao je on, do 5. jula 1917. godine interniran 45.791 Srbin, među kojim 16.673 muškarca i 16.996 žena i djece iz BiH, te 12.122 srpska vojnika i jedan broj starijih ljudi, žena i djece iz Srbije i Crne Gore, od kojih je oko 12.000 stradalo.
Nikolić je naveo da je stradanje Srba u dobojskom logoru i danas otvorena knjiga koja se dopisuje jer se u proteklih 100 godina svjesno nastojalo da izblijedi i nestane sjećanje na njegovo postojanje i o čijem se obimu stradanja do skoro nije znalo i nije smjelo znati.
Prvi podaci o dobojskom logoru predočeni su tek u “Spomenici posvećenoj mučenicima i žrtvama dobojske internacije iz svjetskog rata 1915/16. g. “, koja je urađena prilikom osveštanja spomenika, spomen-kosturnice sa kostima stradalih i Spomen-crkve Svetih apostola Petra i Pavla 1938. godine – rekao je Nikolić.
On kaže da su u “Spomenici”, osim dokumenata, predočeni i detaljni opisi transporta mučenika, te svjedočanstva, među kojima starca koji je gurao kolica sa leševima djece, njihovom ukopu, kao i stradanju majke kojoj je u logoru umrlo osmoro djece i mnoga druga.
– Ne smijemo zaboraviti gdje nas je zmija ujela kako se to ne bi ponovilo – izjavio je Nikolić i naveo da je 2015. godine promovisano i ponovljeno fototipsko izdanje “Dobojske spomenice”, veoma važne publikacije koja je postala bibliofilski raritet.
On ističe da je u novom izdanju naveden dokument iz vojnog arhiva Nezavisne Države Hrvatske, naredba ustaškog stana u Doboju od 27. maja 1941. godine da se poruši spomenik žrtvama dobojskog logora.
Kontinuitetu zaborava doprinijelo je i to što je na lokalitetu dobojskog logora u periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije sagrađena željeznička stanica u Doboju i tako onemogućeno prikupljanje materijalne građe.
Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova uvrstio je internaciju Srba u dobojski logor u kalendar značajnih događaja. Svake godine 27. decembar se obilježava kao dan sjećanja na dolazak prvog transporta Srba u logor 1915. godine.
Nikolić kaže da odavanje pomena tokom jednog dana nije dovoljno ako se želi sačuvati kultura sjećanja na stradanje Srba i podsjetio na bezuspješne pokušaje da se dobojski logor uvrsti u nastavni predmet u Republici Srpskoj.
Prema njegovim riječima, Arhijerejsko namjesništvo dobojsko organizovanjem izložbi, akademijama i horskim nastupima po gradovima u Podrinju i istočnoj Hercegovini pokušava da stvori živu vezu dobojskog logora sa potomcima čiji su preci iz Višegrada, Rogatice, Trebinja, Foče, Bileće i drugih lokalnih zajednica internirani i stradali u tom logoru.
– Nažalost, stogodišnja borba za zaborav učinila je svoje i ljudi sve manje imaju osjećaja za to – izjavio je Nikolić.
On kaže da problem predstavlja što zemljište na kojoj je sagrađena spomen-kosturnica sa kostima stradalih nije u vlasništvu crkve, kako bi se adekvatno uredila i održavala, te spriječila devijantna i neprimjerena okupljanja i ponašanja.
Prema podacima iz knjige “Dobojski logor” autora Dušana Paravca, pisane na osnovu crkvenih dokumenata i izjava preživjelih logoraša, austrougarski logor bio je na prostoru sadašnje Željezničke stanice u Doboju, a zarobljeni Srbi bili su smješteni u drvenim barakama u kojima su prethodno konji austrougarske vojske uginuli od zarazne bolesti sakagije.
Logor je osnovan 27. decembra 1915. godine i bio u funkciji do 5. jula 1917. godine.
U pomen žrtvama dobojskog logora Srpska pravoslavna crkva objavila je u septembru 1938. godine “Spomenicu” i u porti dobojskog Sabornog hrama Svetih apostola Petra i Pavla osveštala izgrađenu spomen-kosturnicu u kojoj se nalaze ekshumirani posmrtni ostaci oko 12.000 žrtava austrougarskog logora.
U Doboju je 1. jula 2016. godine otkriven i osveštan spomenik “Dobojski logor 1915-1917”, posvećen logorašima austrougarskog logora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu