U borbi za potomstvo, vrijeme je sve. Riječi, poput, „polako, desiće se“, koliko god izgledaju kao poruke podrške, mogu bespotrebno da uspore put ka tako željenom roditeljstvu. Ako ni nakon godinu dana nezaštićenog odnosa ne dolazi do prirodne trudnoće, to je već signal da nešto nije u redu. I zato ne treba čekati sutra, neki drugi dan, jer u tom čekanju vrijeme samo neumitno teče poručuje u intervju za Srpskainfo Dragan Ivanović, stručnjak za biomedicinski potpomognutu oplodnju u ZU „Medico-S“.
Da li još možemo govoriti o nekim „zamkama“ na putu ka roditeljstvu i kako ih prebroditi?
Moram da priznam i u čemu naše kolege često griješe – odnosi se ponovo na vrijeme i godine uzaludnog pokušavanja ostvarivanja prirodne trudnoće. Kada dođe mlada žena, između 25 i 30 godina, ljekari možda i u najboljoj namjeri savjetuju parove riječima: polako, desiće se, opustite se… Međutim, ukoliko prođe godina, maksimalno godinu i po dana nezaštićenih odnosa, tu zaista ne smije biti više čekanja. Ovaj problem se mnogo brže rješava u mlađoj životnoj dobi i to je ono što nikako ne smijemo zaboraviti.
Budući da se gotovo dvije decenije bavite liječenjem neplodnosti, primjećujete li porast steriliteta?
Najveći problem je u činjenici da se parovi odlučuju na potomstvo u kasnijoj životnoj dobi. Savremeni način života nas je ubrzao u mnogim segmentima, ali smo u trci za školovanjem, zaposlenjem i karijerom zaboravili kako se neke stvari moraju raditi i graditi paralelno. Sa jedne strane, svjedočimo vremenu u kome se životni vijek produžava ali, sa druge strane, priroda nije bila toliko darežljiva da nam produži i reproduktivni vijek. Sada nam dolaze parovi na kraju svoje reproduktivne životne dobi, sa željom da imaju dijete što je prično kasno. U eri donacije jajnih ćelija i spermatozoida i to se mijenja, ali jednostavno idealno vrijeme za rađanje prvog djeteta i dalje je između 20. i 30. godine života, a naši pacijenti su uglavnom stariji od 35. godina kada su i šanse za ostajanjem u drugom stanju znatno manje.
Da li je je u porastu muški infertilitet?
Posljednjih godina često se govori o porastu muškog infertiliteta, što i ne mora da bude tačno. Naime, decenijama su žene bile glavni krivci za neplodnost, a muškarci se nisu ni kontrolisali, budući da je u našoj tradiciji i generalno patrijarhatu muška neplodnost smatrana kao nešto što naprosto nije moguće. Savremena nauka nas uči da, nažalost, sterilitet pogađa i muškarce, jednako kao i žene.
Koja je procedura za ulazak u postupak biomedicinski potpomognute oplodnje i šta je ono što vi i vaše kolege uradite prije same preporuke za postupak?
Sama dijagnostika i priprema za postupak biomedicinski potpomognute oplodnje ne traje dugo, i često nam se dešava da u toku same pripreme, kada otklonimo neke od problema koje ustanovimo, dođe do spontanog začeća. Preporuka je da se parovi jave stručnjacima već nakon godinu dana nezaštićenih odnosa ili nakon šest mjeseci ukoliko je riječ je o parovima starijim od 35 godina. Neprohodnost jajovoda, nepovoljan hormonski status žene, te loš nalaz spermograma su glavne indikacije za postupak biomedicinski potpomognute oplodnje, a imamo i sutuacija gdje ne postoji vidljiv problem kod parova, ali do prirodnog začeća jednostavno ne dolazi. U tom slučaju se radi o idiopatskom sterilitetu.
Kakvi su rezultati postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje?
Ono što kažem uvijek svojim pacijentima jeste da nema čarobnog štapića. Ipak, važno je istaći jednu bitnu stvar. Ako neko zaista iskreno želi da postupak uspije i da dođe do trudnoće, osim samih pacijenta, to je onda tim koji to radi. To je prvenstveno ogledalo našeg rada, i naše profesionalno usmjerenje, a svaka rođena beba čini našu porodicu većom i srećnijom. Statiske kazuju da je uspjeh VTO kumulativan, te se smatra da nakon tri postupka biomedicinski potpomognute oplodnje oko 66 odsto parova završi svoju priču i dobije dijete.
Koja je gornja granica starosne dobi parova za postupak?
To je etičko, a ne samo medicinsko pitanje. Ti roditelji bi sutra trebalo i da školuju tu djecu, izvedu ih na put i budu s njima do njihove 18. godine, a bome kod nas i mnogo duže. Po meni, ti neki In Vivo eksperimenti koji se rade sa ženama u poznim godinama su u sferi pravljenja atrakcija, a ne stvaranja nekog pozitivnog efekta. U nekim zemljama zakon je ograničio starosnu dob žene na 49 godina, a postoje i zemlje u kojima ne postoji gornja sarosna granica.
Poznati ste i kao ljekar koji je pomogao mnogim poznatim ličnostima domaće scene. Koliko je važna njihova podrška parovima koji prolaze sličnu priču?
To su sve normalni, prirodni ljudi koji su zaista u većini slučajeva u misiji popularizacije biomedicinski potpognute oplodnje. Većina njih javno govori o svojim iskustvima što je jako važno, budući da se ovde ne radi o nekoj naučnoj fantastici nego o medicini koja zaista daje rezultate. Uostalom, o tome govori i velika Medico-S porodica sa više od 1.200 beba koje su došle na svijet postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje koji su rađeni u ovoj ustanovi.
Napredne laboratorijske metode
U proteklih godinu dana koliko je zdravstvena ustanova Medico-S dio grupacije Pronatal iz Češke, uvedeno je nekoliko novih, naprednih, laboratirijskih metoda, a IVF tim je proširen domaćim i regionalnim stručnjacima. Medico-S porodica broji više od 1.186 beba koje su na svijet došle postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje. Samo tokom ove godine, broj ostvarenih trudnoća iznosi 168, odnosno 41,07 odsto, što je i parametar uspješnosti postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje. Prosječna starosna dob pacijentica ZU „Medico-S“ iznosi 35,9 godina, što ovaj procenta čini još značajnijim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu