To je navedeno u Informaciji o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava Srpske o kojoj će se raspravljati na sedmoj posebnoj sjednici Narodne skupštine. Sjednica će biti održana u ponedjeljak, a poslanicima će se obratiti srpski član Predsjedništva Milorad Dodik.
Za sjednicu je propremljemn obiman materijal sa više od 50 strana sitno kucanog teksta, počev od nastanka dejtonske BiH, sve do aktuelnih političkih tema poput sporne deklaracije SDA. Informacijja je zajednički prijedlog stranaka vladajuće većine.
Neustavna centralizacija dovela je do čestih zastoja i kriza koji su obilježili BiH. Najveću štetu funkcionisanju BiH naneli su visoki predstavnici dodjeljivanjem sebi pravno apsurdnih ovlašćenja i njihovim korišćenjem za donošenje diktatorskih odluka – ponekad formalnih, a ponekad neformalnih – u cilju centralizovanja vlasti na nivou BiH – piše u dokumentu.
Kada je i u međunarodnim krugovima došlo do smanjenja podrške nedemokratskim i nezakonitim djelovanjima visokih predstavnika, njihove aktivnosti prenesene su na nivo domaćih institucija po principu “gdje ja stadoh, ti produži”.
– Ustavni sud BiH i strane sudije koje u njemu sjede prekrajale su nemilice dejtonsku strukturu BiH svojim odlukama, najčešće donošenim preglasavanjem dva od tri konstitutivna naroda. U svemu tome, ekstremističke agende bošnjačkih političara i partija koje nikada zapravo nisu prihvatile dejtonsku formulu za BiH, dovodile su do stalnih zatezanja odnosa i nemogućnosti primene potpisanih sporazuma – navodi se u dokumentu.
Kako piše, visoki predstavnici počev od Karla Vestendorpa, Volfganga Petriča, Pedi Ešdauna, Kristijan Švarc Šilinga, Miroslava Lajčaka i zadnjeg Valentina Incka, pozivaju se na “nepravnu izmišljotinu poznatu kao bonsak ovlaštenja”.
– Dejtonski sporazum iz 1995. godine, kao jedini izvor zakonitih ovlašćenja visokog predstavnika, ne može se razumno tumačiti kao da visokom predstavniku daje takvu diktatorsku moć – navodi se u informaciji o neustavnom djelovanju u BiH.
Posebna pažnja posvećena je deklaracijama SDA, počev od Islamske deklaracije Alije Izetbegovića iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, u kojoj je “težnja za islamizacijom društva na prostorima današnje BiH postala neprestan motiv i vodilja bošnjačke politike”.
– Navedene težnje potvrdila je i Programska deklaracija SDA ke akcije usvojena je na 7. kongresu održanom u Sarajevu 14. septembra 2019. godine. Ciljeve SDA, iskazane i one prikrivene (da bi ostao status kvo sa nadležnostima oduzetim Republici Srpskoj) prećutno su podržale i sve druge bošnjačke partije. Bošnjačke namjere dolaze u vrijeme kada SDA, u dogovoru sa nekim stranim ambasadama, onemogućava formiranje Savjeta ministara zadržavajući u njemu staru strukturu iz Srpske koja je izgubila izbore u RS i 2014. i 2018. godine, u liku tri ministra – Mirka Šarovića i Dragana Mektića iz SDS i Igora Crnatka iz PDP. Kada su voljom SDA izabrani za ministre na nivou BiH, iako su te dvije stranke izgubile izbore 2014. godine, uzeti su da ne bi ometali ostvarivanje bošnjačkih interesa – piše u dokumentu o kome će raspravljati narodni poslanici.
Od ostalih aktvnosi u prvođenju “bošnjačke agende” navodi se odluka Ustavnog suda BiH o proglašenju 9. januara neustavnim, istraga Tužilaštva BiH protiv poslanika Narodne skupštine RS zbog održanog referenduma, objava neutemeljenih rezultata popisa stanovništva u BiH 2015. te najava Bakira Izetbegovića da će tražiti preispitivanje imena Republike Srpske.
Kada je riječ o uslovljavanju formiranja Savjeta ministara, u dokumentu piše da je ANP nezakonit uslov i “samo još jedna u nizu podvala bošnjačke političke strukture”. U vezi sa NATO putem, citira se član Zakona o odbani BiH u kome piše da će Parlamentarna skupština, Savjet ministara, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u NATO, a potom se SNSD ograđuje od njegovog teksta.
– Taj Zakon o odbrani BiH, pripremila je komisija visokog predstavnika Pedi Ešdauna u kojoj su polovina članova bili stranci. Član tog Zakona nije uopšte primjeren tekstu zakona, jer se radi o političkom stavu tadašnje vlasti – SDA, SDS i PDP. Interesantno je da osim SDA, na poštovanju nakaradne odredbe člana 84. Zakona o odbrani o članstvu u NATO paktu, najviše insistiraju kadrovi PDP Mladen Ivanić, Igor Crnadak, Branislav Borenović. Oni govore da BiH mora poštovati ranija opredjeljenja. NATO orjentaciju PDP – piše u dokumentu.
U dijelu koji govori o potezima Srpske u zaštiti vladavine prava i dejtonskih principa navodi se potreba za dosljednim poštovanjem Aneksa četiti Dejtona, odnosno Ustava BiH, što “podrazumijeva i uvažavanje prava na samoopredjeljenje naroda koje je sadržano u odredbama Dejtonskog sporazuma2.
– Opšti okvirni sporazum za mir u BiH u svom prvom članu određuje: “Strane će održavati svoje odnose u skladu sa principima izloženim u Povelji Ujedinjenih nacija, kao i u Helsinškom završnom aktu i drugim dokumentima Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi”. U “ciljeve Ujedinjenih nacija” izložene u Povelji Ujedinjenih nacija spada i “razvijanje prijateljskih odnosa među nacijama koji su zasnovani na poštovanju načela ravnopravnosti i prava naroda na samoopredjeljenje”. Pored toga, član 55. Povelje UN poziva na “poštovanje načela ravnopravnosti i prava na samoopredjeljenje naroda” – navodi se u dokumentu pripremljenom za posebnu sjednicu.
Dalje, institucije Republike Srpske dužne su iznaći odgovarajući modalitet za analizu rada svih nametnutih institucija i razmatranje efekata prenosa nadležnosti sa RS na nivo BiH. S tim u vezi, neophodno je pristupiti preispitivanju propisa nametnutih od strane visokih predstavnika, te iznalaženju načina za povrat nadležnosti u skladu sa izvornim tekstom Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma.
– U godinama nakon Dejtonskog sporazuma, dva entiteta – često pod ogromnim pritiskom OHR – postigla su nekoliko političkih sporazuma u kojima su dali saglasnost da BiH vrši dodatne nadležnosti. Ovi sporazumi mogu i moraju biti predmet preispitivanja. Kao jedan korak ka tom cilju, Srpska bi se mogla povući iz sporazuma iz 2003. godine, kojim su RS i FBiH dale saglasnost na prenos nadležnosti u oblasti indirektnog oporezivanja sa entiteta na nivo BiH. Tim činom, Republika Srpska postupala bi u okviru svojih prava da se povuče iz tzv. međuentitetskog sporazuma o prenosu nadležnosti u oblasti indirektnog oporezivanja. Kako Sporazum između entiteta nije zaključen, ni objavljen, proizilazi da ni Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, nije stupio na snagu! – piše u tekstu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu