Danas u njenom životu postoji tračak nade Emili su prijatelji iz rodne Moldavije pozvali da se vrati i podučava muziku. Emili je bila najmlađa od devetoro braće i sestara. Rođena je 1967. pod imenom Ljudmila Grekova. Njena porodica je bila adventistička, što je bila religija koju su komunisti zabranili. Kad je imala svega dvije godine roditelji su je dali na usvajanje zbog srčanih problema njene majke. Usvojitelji su je, kako kaže jedan njen prijatelj iz djetinstva, voljeli, ali i tukli.
– Njena braća i sestre su bili uznemireni što su je roditelji danli. Sjećam se kako su djeca Grkovih plakala na prozoru kad smo otišli sa Ljudom. I roditelji su plakali – priča njena usvojiteljka Joana Zamorka.
Nova porodica je odlučila da je uzme probno na godinu dana, namjeravajući da je vrate ako bude plakala za roditeljima. Usvojiteljka kaže da Emili nije plakala kad su je odveli.
– Bila je samo dijete i nije razumjela ko su joj roditelji – navodi Joana.
Nakon godinu dana Emili je zvanično usvojena. Emili je kao dijete pjevala i svirala, baš kao i ostala djeca u njenoj biološkoj porodici. Uprkos siromaštvu usvojitelji su joj kupili klavir i violinu, koju je svirala na školskim koncertima. Ali, tek što je postala tinejdžerka Emili je u školi otkrila da je usvojena.
– Došla je kući i pitala me zašto joj druga djeca to govore. Rekla sam joj da je usvojena. Rasplakala se – priča Joana.
Emilina prijateljica sa fakulteta Paulina Zavatin (51) kaže da ju je uvijek proganjalo što je usvojena. Nakon ovog otkrića, Emili je otišla u Soči u Rusiji, gdje se njena biološka porodica preselila kad je ona imala četiri godine i ponovo se spojila sa njima. Sljedećih pet godina boravila je između dvije porodice, ne znajući gdje zaista pripada. U kući u kojoj je boravila sa usvojiteljima sada živi Valeriu Davni, prijatelj iz djetinjstva i prvi dečko, koji ju je posljednji put vidio prije tri decenije.
– Slušali smo disko muziku zajedno. Čuo sam je kako svira klavir i violinu, ali je nikad nisam čuo kako pjeva. Bila je prelijepa i seksi. Bili smo veoma bliski. Nakratko smo imali vezu ali ništa ozbiljno, bili smo veoma mladi – ispričao je on.
Emili je 1984, u 17-toj godini, upisala Muzički fakultet u Baltiju, godinu dana prije nego što je Mihail Gorbačov došao na vlast i donio promjene zahvaljujući kojima je Emili otišla sa svojom braćom i sestrama u Ameriku. Još tada je bilo jasno da je ona izuzetni muzičar i pjevačica. Njeni snimci i dalje se čuvaju na Univerzitetu Aleku Ruso Balti, drugom najvećem u Moldaviji.
– Bila je brilijantna. Svirala je violinu u univerzitetskom orkestru. Pjevala je solo u hour. Imal aje poseban glas, drugačiji od svih ostalih – priča Paulina, dodajući da je Emili stalno pjevala, a noću svirala klavir.
Iako veoma talentovana Emili je bila tužna.
– Bila je blagoslovena. Muzika koju je komponovala je bila teška za zapisati. Bila je veoma komplikovana – navodi Paulina.
Da bi zaradila za studije Emili je čistila podove univerziteta i sakupljala boce. Bila je prijateljski nastrojena, ali ako bi je neko loše tretirao povlačila se i pravila zid oko sebe. Izolovala se od muškaraca i koncentrisala na studije.
– Bilo je momaka kojima se sviđala, ali je ona bila potpuno u svijetu muzike i nije željela vezu – kaže Paulina.
Nakon studija se Emili udala u Sočiju za Anatolija Murgu, koji ju je tukao i slomio joj nos. On je kasnije umro, ali se Emili nakon kolapsa braka vratila biološkoj porodici i preselila u Ameriku. Sada žive u Los Anđelesu i okolini. Njen stariji brat Ilija je adventistički sveštenik, a nećaka Zlata violinistkinja koja radi za simfonijski orkestar Monterej. Do 1994. Emili je bila u Kaliforniji, a dvije godine kasnije u Frenklinu, Misuri, da bi kasnije otišla za Vankuver u Vašingtonu i počela da daje časove muzike i radi kao konobarica. U Americi je imala vezu sa starijim muškarcem, ali se nije udala. Napisala je muziku za jedan bend, ali nikad nije otkrila njihovo ime. Rekla je da nisu bili previše poznati, ali da im je komponovala čitav CD.
Iako je bila u Americi Emili je ostala bliska sa prijateljima koje je ostavila iza. Joana i njen muž otišli su u Ameriku i živjeli godinu dana tamo sa njom. Do 2005. se preselila u Los Anđeles. Razboljela se i završila u bolnici, a računi su bili previsoki. Za sobom ima četiri osude zbog krađe, između 2011-2013, zbog čega joj je bilo zabranjeno da ulazi u određene tržne centre. Naredne 2014. odslužila je 35 dana zatvora i 200 sati društveno korisnog rada. Završila je na ulici 2017, nakon što je izbačena iz stana 2017. Stanodavac je rekao da nije imao izbora jer je Emili živjela sa golubovima, koje je hvatala i donosila u stan.
– Bilo ih je 50-tak. Bila je to noćna mora – kaže on.
Porodica ju je zvala kući, ali ne i njene voljene ptice. Tako je Emili ostala na ulici. Prošla je razne izazove, a najgore je bilo kad su joj ukrali violinu vrijednu 10.000 dolara. Sreća joj se konačno osmjehnula kad je njen glas otkriven na platformi metro stanice u Korejskom kvartu u Los Anđelesu, ali otprilike u isto vrijeme, početkom oktobra ove godine, joj je umrla majka (94). Producent Džoel Dajmon je objavio da želi snimiti album sa njom i jednom je imala nastup u javnosti. Izvela je Pučinijevu ariju i njeno ime se pročulo. Paulina, koja se nije čula sa Emili 10 godina, bila je šokirana kad je na moldavijskoj televiziji vidjela snimak stare prijateljice kako pjeva u metrou.
– Kao da me grom pogodio. Nisam mogla da skrenem pogled sa ekrana. Ona i dalje pjeva i to radi odlično. Njen glas je bio kristalno jasan i dobro je izgledala – priča Paulina.
Njeno dramatično pojavljivanje u javnosti izazvalo je u Moldaviji različite reakcije. Njena usvojiteljka se rasplakala i rekla da svi odlaze iz Leove u Italiju da rade.
– Emili je slomljena činjenicom što nikad nije postala pjevačica kako joj je bilo suđeno. Američki san se nije ostvario za nju – kaže Paulina, dodajući da je Emili borac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu