Dakle, sve ono što je Osnovni sud u Banjaluci u slučaju porodice Popović par mjeseci ranije odbacio kao neosnovano, drugostepeni sud i predsjednica vijeća, sudija Rosa Obradović, prihvatili su i presudili u korist Trivića.
Ono što je uradio Okružni sud u Banjaluci u konkretnom slučaju rijetko se dešava u sudskoj praksi. Naime, drugostepeni sudovi imaju 3 mogućnosti u odlučivanju. Najčešće su da se prvostepena presuda ukine, a predmet vrati na novo suđenje, odnosno da se odbaci žalba i potvrdi prvostepena odluka.
Međutim, u slučaju porodice Popović okružni sud je odmah uvažio žalbu tužioca i promijenio prvostepenu odluku.
Pravnici koji su željeli ostati anonimni upozoravaju da je u Okružnom sudu u Banjaluci već duži period, kako navode, poznato da postoje sudije preko kojih se može završiti „posao“. Međutim, niko od tih sudija nije procesuiran.
Odluka Okružnog suda u Banjaluci bila je uvod u postupak izvršenja, koji je prošle sedmice doveo do toga da porodica Popović, starica Vukosava i njena kćerka Sanja, izgube porodičnu kuću u kojoj su živjele gotovo pola vijeka i čija je vrijednost 200.000 maraka.
U presudi Okružni sud u Banjaluci u januaru 2008. potpuno suprotno gleda na čitav slučaj i primjenjuje druge članove Zakona o obligacionim odnosima, pa navodi da se zahtjev tužioca, odnosno Janka Trivića za naknadu uloženih sredstava u stan ima cijeniti s aspekta članova ZOO koji se odnose na „sticanja bez osnova“, a ne člana ZOO „poslovodstvo bez naloga“, kojim se rukovodio Osnovni sud Banjaluka kada je odbacio tužbu u cjelosti.
Okružni sud u presudi konstatuje da je prvostepeni sud donio pogrešan pravni zaključak, pa je žalbu Trivića smatrao osnovanom.
I dok je Osnovni sud u Banjaluci tvrdio da ugovori o ulaganju u kuću nisu bili ni ovjereni, da nije mogao pokloniti vjeru dokazima Janka Trivića, te je odbio predračun radova vještaka Perice Trivića, jer se nije ni pojavio u sudu, Okružni sud je ovakve odluke prvostepenog suda ocijenio nepravilnim.
– Sa stanovišta ovog suda, radove na stanu koje je vršio tužilac obavljeni su savjesno i u dobroj vjeri, jer su vršeni u vrijeme kada je tužilac bio nosilac stanarskog prava po tadašnjim propisima sve dok taj osnov nije otpao po sili zakona. Prema tome, zahtjev tužioca je osnovan, jer kao savjestan posjednik stana ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova za održavanje stana u mjeri u kojoj je povećana vrijednost stana – navodi se u obrazloženju drugostepene presude.
Pitanje koje se postavlja u konkretnom slučaju jeste kako su Popovići uopšte odgovorni, ako se ima u vidu da je RS prvo proglasila kuću napuštenom imovinom, a zatim donijela rješenje da će tu imovinu koristiti druga osoba.
Pravni stručnjaci su saglasni da je ovde odgovornost trebalo tražiti od Republike Srpske, a ne od porodice Popović.
Zanimljivo je da su za Okružni sud u Banjaluci bili prihvatljivi predračuni radova na kući-stanu od strane vještaka Perice Trivića.
Nakon ovoga Okružni sud je utvrdio da su radovi u ukupnom iznosu od 7.324 marke bili nužni i korisni, te da je ovim radovima povećana vrijednost stana.
Suprotni stavovi i oko izvršenja
Suprotna tumačenja zakona banjalučkih sudova vidljiva su u predmetu Popović i kada je u pitanju rješenje o izvršenju.
Naime, nakon presude Okružnog suda u Banjaluci koji je prihvatio potraživanja Janka Trivića u iznosu od 7.324 KM, u skladu sa procedurom banjalučki Osnovni sud donosi rješenje o izvršenju u kojem navodi da se izvršenje određuje utvrđivanjem vrijednosti – procjenom i prodajom na nekretninama u vlasništvu Vukosave Popović, i to stan u ulici Srpskih dobrovoljaca 67. I ovde je napravljen svojevrsni presedan, jer se odmah tražila zapljena imovine, a ne dijela penzija ili pokretnih stvari u stanu, a na šta je pristala i Popovićeva.
Ovo rješenje o izvršenju koje je donio Osnovni sud, ukinuo je Okružni sud u septembru 2010, pa je postupak vraćen na novo odlučivanje, i to upravo iz razloga što osnovni sud nije razmotrio druge načine izvršenja, pored zapljene imovine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu