Oni dobro poznaju sistem i još bolje ga koriste. Uvijek znaju gdje su pare, šta je na agendi, ko je uticajan i šta uticajni vole da čuju. Uvijek se, nekako slučajno, nađu u pravo vrijeme u pravoj kafani.
Znaju šta treba reći, a naročito šta valja prećutati. Nikad ništa ne potpisuju. I nikad se nisu, što bi narod rekao, vrući napili vode.
Njihova imena nisu poznata javnosti. U medijima se pojave tek neki od njih, kad izbije neka afera, ali se i to brzo zataška i zaboravi i tjeraj dalje!
Ovakva vrsta uspijeva samo u javnim preduzećima. Opstaju godinama, negdje u drugom ili trećem redu, ali dovoljno blizu da mogu, preko svojih ljudi, upravljati tenderima, planovima, kadrovima. Imaju dobre lične veze u komitetima političkih partija. Situirani su, ali se ne razmeću.
Najčešće ovi vladari iz sjenke dolaze iz stručnih krugova: u šumama su to šumarski inženjeri, u željeznicama inženjeri saobraćaja. Ali, oni od struke koriste samo ono što im treba. Lekcije iz profesionalne etike odavno su zaboravili. Nije im mrsko da na ime sina ili supruge otvore privatnu firmu, koja uspješno posluje s javnim preduzećem u kojem oni godinama plivaju.
Postoji i druga vrsta profesionalaca u javnim preduzećima. I oni dobro poznaju sistem, ali od tog znanja koristi ima samo sistem. I oni imaju dobre lične veze, ali sa radnicima i kolegama na terenu. Ne interesuje ih šta je na agendi i uvijek kažu ono što misle. A znaju da misle, što u današnje vrijeme baš i nije korisna vještina. Uporno se drže struke i penziju, najčešće, dočekaju kao mlađi referenti.
Kad krene nizbrdo postavljaju ih za direktore, da spasavaju stvar. A kad povade kestenje iz vatre, popeglaju minuse, isprave tuđe krive Drine, vrate ih tamo odakle su došli: u mlađe referente. Onda opet u fotelju dovedu partijskog čovjeka i – tjeraj dalje.
Dokle tako? Dok sve ne ode u vražju mater.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu