Uskoro je dječak zapazio da su mu ulični psi koje je povremeno hranio otpacima koje bi našao u kontejneru, postajali sve privrženiji. Osvojio je naklonost glavne ženke u čoporu, i uskoro je sam postao vođa tog malog čopora. Da nije bilo njih, Ivan danas ne bi mogao da priča svoju priču. Tih godina, bilo je mnogo gladne i napuštene djece na ulicama Moskve, ali Ivan je bio jedan od rijetkih koji je svoju sirotinju dijelio sa psima. Ti isti psi grijali su ga u ledenim ruskim noćima i pazili na njega.
Dvije godine je Ivan proveo na ulici sa psima. Povremeno bi policajci pokušali da ga spasu, ali čopor bi ga uvijek odbranio.
Onda, kada je imao šest godina uslijedio je četvrti pokušaj policije, koji je uspio. Psima su odvukli pažnju mesom a Ivana za to vrijeme odveli. Dječak se branio režeći na njih.
Osim buva koje je imao, dječak je bio u sjajnom zdravstvenom stanju, a kako je bio mali kada je odvojen od pasa, brzo se socijalizovao i vratio nazad u društvo. Nažalost, njegova majka umrla je tri mjeseca prije nego što je Ivan spasen te je dječak jedno vrijeme proveo u sirotištu u Moskvi.
Na kraju je usvojen. Upisao je vojnu akademiju i danas je jedan socijalizovan i uspješan mladić o čijoj sudbini i danas raspreda cijeli svijet. O njemu je i australijska spisateljica Eva Hornung napisala knjigu “Dog boy”, a i Bobi Pajron, takođe pisac, posvetio mu je knjigu “The Dogs of Winter”.
Danas Ivan ima 27 godina. Ostavio je vojnu karijeru iza sebe i radi u fabrici. Novinari ga se često sjete, ali on ne voli da priča o svom djetinjstvu. Jedino što je rekao u svakom intervjuu bilo je da je svjestan da bez pasa ne bi preživio.
(Žena Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu