Najveću glavobolju svakako im zadaje neusklađenost cijena na policima i kasama, pa, tek kad kod kuće pogledaju fiskalni račun, shvate da su neki proizvod na kasi platili skuplje, od cijene koja je bila istaknuta na rafi. Riječ je kako o prehrambenim, tako i ostalim robama široke potrošnje, koje ljudi svakodnevno kupuju.
Logično, na policama stoje cijene koje su niže od onih koje se nađu na fiskalnom računu, a potrošači koji više pazare teško mogu da uoče obmanu.
Tako, nije rijedak slučaj da u marketu litar mlijeka košta 1,55, a, kad dođe kući, kupac na računu vidi da ga je platio 1,95 KM. Takođe, desi se i da, na primjer, omekšivač na polici košta 3,95, a na kasi 4,95 maraka.
Još je zanimljiviji primjer, koji su zabilježili u prijedorskom Udruženju za zaštitu potrošača „Don“, da cijena 1,012 kilograma klementina na etiketi košta 1,42, dok je račun „izbacio“ cijenu od 1,67 KM.
Isto tako, jedan kupac koji im se požalio mislio je da je kupio skoro kilogram isječenog ananasa, koji je platio 2,9 KM, da bi, kad ga je kod kuće izvagao, utvrdio da teži tek 400 grama.
Mirjana S. iz Banjaluke kaže da je tokom samo jedne kupovine dva artikla platila po „različitoj“ cijeni.
Od nekih šest-sedam proizvoda, dva su bila skuplja na kasi, nego na rafu. Riječ je o mlijeku i kafi, koje sam platila skoro jednu KM više, za razliku od cijena koje su stajale na polici. U marketu je bila gužva, pa sam samo čekala da izađem. Međutim, kad sam došla kući, vidjela sam da su cijene različite. Od tada ne izlazim iz radnje dok dobro ne pogledam račun – ističe naša sagovornica.
Dešavaju se i slučajevi da na pakovanjima dva identična proizvoda kao što je, na primjer, deterdžent za suđe, stoji različita mililitraža. Na etiketi jednog je naznačeno da ima 800, a na etiketi drugog 900 mililitara, iako je riječ o dva potpuno ista pakovanja.
A posebna priča su suhomesnati proizvodi, prije svega salame, na kojima potrošač teško može da provjeri rok trajanja jer je, gotovo u pravilu, preko njega utisnuta gramaža.
Iz Inspektorata RS poručuju da je posjedovanje računa jedini način da potrošači ostvare zaštitu svojih osnovnih potrošačkih prava, u slučaju nedostatka na proizvodu i njegove reklamacije. Ukoliko im trgovac ne izda račun, potrošači treba da ga zahtevaju.
Izvršna direktorka „Dona“ Murisa Marić kaže da je jednom svratila u samoposlugu, da kupi neke sitnice, ali da je tamo naišla na interesantne obmane i prevare potrošača.
– Na primjer, šlag pjena po redovnoj cijeni košta 0,80, a tri šlag pjene u akcijskom pakovanju 2,55 KM. Dakle, jeftinije je kupiti tri šlaga pojedinačno, nego po akcijskoj cijeni. Takođe, akcija pudinga 3 plus 1 gratis na srednjoj polici košta 1,50, a odmah ispod isti proizvod košta 1,70 KM – kaže Marićeva.
Dodaje da je u istoj samoposluzi naletila i na salamu na kojoj nema datuma proizvodnje.
– Samo je na limenim prstenovima bio neki datum, valjda do kojeg roka je salama u upotrebi. Vrhunac je bio kada sam zatražila Knjigu reklamacija, a oni mi uredno daju Knjigu utisaka u kojoj lijepo stoji da je ista namijenjena za ugostitelje, a, štaviše, ne važi ni za njih. Međutim, ni tu nije bio kraj prevarama i obmanama. Dođem, naime, na kasu, a tamo hrpa proizvoda na sniženju “samo ovaj dan”. A zakon propisao posebne police i istaknute cijene prije i nakon sniženja i rasprodaje – kaže Marićeva.
Građani su, s druge strane, i na udaru proizvođača i trgovaca koji, smanjujući gramažu takođe udaraju na njihov životni standard.
Na domaćem tržištu sve više je proizvoda u sve manjim pakovanima, dok njihove cijene ostaju nepromijenjene. Riječ je o robama široke potrošnje, prije svega prehrambenim namirnicama koje su pretrpjele promjenu u gramaži, na štetu potrošača-naravno.
Tako je, umjesto kilograma, na rafovima sve više pakovanja riže od 800, a šećera od 900 grama. Pojedini proizvođači su vrećice tjestenine sa pola kilograma sklizali na 400 grama, za koliko su kalirale i neki suhomesnati proizvodi, prije svega salame. Tegle kiselih salata i pekmeza teže 680, umjesto nekadašnjih 800 grama, a vrećica gotove supe koja je donedavno bila dovoljna za četiri, sad je uglavnom predviđena za tri tanjira.
Najveće smanjenje gramaže pretrpjeli su slatkiši i grickalice, tako da su čokolade od 100 grama prava rijetkost, a zamijenile su ih one koje su lakše za 20 odsto. Umjesto 50 grama, čip se prodaje u pakovanjima od 35, pa čak i 27 grama.
Kad je riječ o mliječnim proizvodima, jogurt od 200 grama više ne postoji, već kupci moraju da se zadovolje čašicama od 180 i 150 grama.
U štednju su udarili i proizvođači higijenskih potrepština, tako da građani, umjesto deset, u pakovanju dobijaju devet papirnih maramca ili osam higijenskih uložaka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu