Marijin otac Đorđe Livada (72), u razgovoru za “Novosti”, kaže da nikada nije tražio odgovor od ubice zašto je oduzeo život njegovoj kćerki, jer nije imao snage ni da ga pita.
Zločin koji se dogodio 1998. godine, još ne blijedi iz sjećanja Rumljanima, ali ostaće upamćen i kod budućih generacija. Bol i rane kod porodice Livade ne prolaze. Vijest da je ubica njegove kćerke preminuo poslije duge i teške bolesti (dobio je rak kože), kako kaže Đorđe, nije mu donijela mir i spokoj.
Svako dobije po zasluzi. Ja sam morao da nastavim život dalje, radi mog drugog djeteta, sina. Nije mi bilo lako ni tada, nije ni sada. Morao sam da se borim sa tim. Viđao sam ga po gradu nakon njegovog izlaska iz zatvora. Na sreću nismo se direktno sretali, i bolje – priča otac ubijene studentkinje, koji kaže da se ponovo rodio prije 13 godina kada je dobio prvu unuku.
Okolnosti nestanka
Studentkinja Livada nestala je u noći između 27. i 28. septembra 1998. godine u Rumi. Kada je pronađen ugljenisan leš djevojke na deponiji u Inđiji u potezu “Leje”, porodica Livada nije vjerovala da bi to moglo biti Marijini tijelo. Međutim, na osnovu DNK analize, utvrđeno je da je riječ o 21-godišnjakinji iz Rume.
Dugo je trajala potraga za ubicom, dok kriminalistički inspektori nisu došli do podatka da je Marija kobne noći viđena kako ulazi u rumljanski kafić “Alkatraz”, koji je bio u Nebojšinom vlasništvu. Odatle se nikad nije vratila.
Petrović je uhapšen i odveden u pritvor, a nekoliko gostiju koji su te noći bili u “Alkatrazu” potvrdili su da je Marija došla u kafić i otišla u njegovu kancelariju. Rekonstrukcijom događaja utvrđeno je da je Petrović te noći u svojoj kancelariji pucao Mariji u glavu. Poslije ubistva on je njeno tijelo umotao u tepih, stavio ga u gepek “juga 45” i odvezao u šipražje u Inđiji. Ispalio je u tijelo još pet hitaca iz pištolja marke “zastava”, a onda ga zapalio. Kada su od studentkinje ostali samo ugljenisani dijelovi tijela, vratio se u Rumu.
Tokom istrage i suđenja nije definisano šta je bio motiv ovog brutalnog zločina koji je godinama ostao misterija za sve.
Sa 40 na 15 godina robije
Na prva dva suđenja Petrović je osuđivan na po 20 godina robije, ali je Vrhovni sud oborio ove presude i naložio novo suđenje. Osumnjičeni je, prema važećem zakonu, vrijeme od presude Okružnog suda, do rješenja Vrhovnog suda provodio na slobodi.
Na trećem suđenju njemu je izrečena kazna zatvora od 40 godina robije, ali je i tu presudu oborio Vrhovni sud.
Na posljednjem suđenju u Okružnom sudu u Sremskoj Mitrovici, krivično vijeće osudilo je Petrovića na 20 godina zatvora, a tu presudu je Apelacioni sud u Novom Sadu preinačio u kaznu od 15 godina zatvora i ona je postala pravosnažna 11. novembra 2010.
Amnestiran odlukom Višeg suda
U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija Popović je odležao kaznu za ubistvo studentkinje. Prije presude Petrović je u pritvoru proveo 6 godina 4 mjeseca i 24 dana, da bi nakon presude u zatvoru ostao od 22. novembra 2010. do 3. avgusta 2015.
Nakon toga je amnestiran odlukom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu