U BiH nekadašnja radnička klasa propala je zajedno s kompanijama koje su uništene lošim privatizacijama i nebrigom vlasti ove zemlje, prenosi N1.
Bivši radnici brojnih firmi sa područja Tuzlanskog kantona žive u neizvjesnosti, bez primanja i od milostinje komšija i prijatelja. Tako na slamčicu živi i Refija Bosankić koja ima 35 godina radnog staža. Neuvezanog.
Sarajevo je nešto odradilo danas, a Tuzlanski kanton nije što nam duguje za staž da ja odem u penziju. Ja sam bez ikakvih primanja. Čitav život i mladost – Borac Banovići. Danas živim od ničega. Živim bez marke – kazala je nekadašnja radnica Konfekcije Borac Banovići Refija Bosankić.
Ovi ljudi kažu da nemaju šta danas slaviti. Njihove firme propale, oni ostali na ulici. Kažu da nije vrijeme za roštilj već za revoluciju. Niske satnice, prekovremeni rad, nepoštivanje ugovora o radu, neuplaćivanje doprinosa današnja su svakodnevnica.
– Prvi maj je samo za budžetske radnike. Ostali su radnici robovi u ovoj državi. Pogledajte trgovine, 95 odsto ih radi. Pekare rade. Sve to radi. Samo je praznik za budžetske korisnike. Bio i ostaće tako – istakao je Hasan Užičanin, bivši radnik Fabrike obuća Aida iz Tuzle.
Radnička klasa je nestala, a radnici su postali robovi, a što je najgore, ne dižu svoj glas, poručeno je danas iz Tuzle. Enes Jaganjac, bivši radnik Poliolchema Tuzla požalio se na trenutnu situaciju u BiH:
– Nema radnika, nema građana. Uništene su firme, uništeno je sve u ovoj državi. Političari su zauzeli sva mjesta. Oni su privatizovali firme, pokrali firme. Šta su htjeli odraditi, odradili su – kaže on.
Enes Tanović iz Sindikata solidarnosti objasnio je zašto radnici ne dižu glas za svoja prava u BiH:
– Znate zašto se ćuti? Jedni čekaju da odu u Njemačku. Njih ovo ne zanima. Odlaze u Evropu. Drugi dio koji radi, ne smiju ih ovdje vidjeti jer će biti otpušteni. Treći kao mi u Sindikatu, dobijaju prijave, a nemaju od čega platiti – kažu oni.
Organizatori su kazali da nije njihova sramota mali odziv građana na Prvomajski protest u Tuzli, već je to sramota građana koji revoluciju za promjenu postojećeg stanja vode peko društvenih mreža. Na kraju protesta porcija graha za sve. Simbolično da se obilježi Praznik rada, a za mnoge od prisutnih, poput Refije, možda je to jedini obrok danas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu