Prema prvim rezultatima istrage, Lazić je te večeri bio na radnom zadatku u zoni petlje “Autokomanda”, a na njega je, u propisano obilježenom i ograđenom gradilišnom prostoru, naletio automobil “korsa”, kojim je upravljao M. V. On je prvo udario u kamion JP “Beograd puta”, a onda u Lazića. Tek nešto dalje, vozač se zaustavio. Kolege nastradalog putara pozvale su Hitnu pomoć i policiju.
Nije bilo sudara, već je automobil kod Slovenske ulice naletio na pješaka, na radnika koji je tu radio. Naše ekipe su mogle samo da konstatuju smrt. Čovjeku nije bilo spasa – rekli su u Hitnoj pomoći.
Policija je obavila uviđaj, a vozač je podvrgnut alko-testu. Prema nepotvrđenim informacijama imao je 1,4 promila alkohola u krvi. Policiji je navodno rekao da je “malo popio”.
– Putničko vozilo je uletilo u propisno obilježen i ograđen gradilišni prostor – rekli su iz JP “Beograd put”.
– Prema nezvaničnim informacijama koje ima Blic, vozač je bio u alkoholisanom stanju kada je smrtno povrijedio kolegu i policija ga je privela. Napominjemo da se privremena signalizacija postavljala u skladu sa projektom koji je odobrilo Ministarstvo saobraćaja, zbog obezbjeđenja radova u okviru održavanja nadvožnjaka iznad auto-puta, u periodu od ponoći do pet sati ujutru.
Porodica nesrećnog čovjeka, koja živi u Ulici starih boraca u Stepojevcu, ne može da iskaže bol, nakon što im je javljeno da je Zoran tragično izgubio život. Otac Radosav je očajan:
– Za koga sam stvarao i radio sve ove godine. Zar onakvog čovjeka i radnika da ubije bahati i pijani vozač. Zatro mi je kuću, ostavio djecu bez oca. Bože, gdje je tu pravda? Gdje su zakoni?
Majka Milica šeta po dvorištu i krši staračke ruke.
– Šta će, Zorane, majka bez tebe? Koga majka sada da pomazi po glavi? U koga da se nada da će je gledati u bolesti i starosti, sahraniti?
Zoranova supruga Julijana sa kojom ima dvoje djece, i dalje ne vjeruje da je ostala bez muža:
– To nije moj Zoran, moj muž je živ. Ne da te Julijana nikome! Neću da vjerujem u ono što se desilo.
Tijelo je u porodičnu kuću dopremljeno u popodnevnim satima. Sahrana je u petak na groblju u Stepojevcu. Zoranov brat Mile ne krije suze.
– Bio je poštena i radna duša. Nikoga nije zlo pogledao niti bilo šta rekao. Uvijek je tu bio za sve da pomogne i samo je znao za rad, rad, rad. Bilo na poslu, bilo na njivi, bilo u štali – kaže Mile.
Tašta Dragica priča da je sve radio samo da porodici obezbjedi pristojan život:
– Moja Julijana radi u sudu na ugovor, već godinama i ne znamo šta će porodica sad i kako dalje. Čujem da su iz Zoranove firme obećali za djecu stipendiju, možda će i Julijana dobiti stalan posao. Ali, ništa od toga ne može nam vratiti Zorana koji za mene nije bio zet nego kao rođeni sin. Velika nas je tragedija zadesila, a o tome ko je i kakav bio moj zet, vidite i sami koliko je ljudi došlo da izjavi saučešće i koliko njih ga žali i oplakuje.
Samo riječi hvale
Kolege iz “Beograd puta” za nastradalog Zorana imaju samo riječi hvale. Kažu da je bio “duša od čovjeka”, vrijedan, fin i ljubazan.
Prema njihovim riječima, on se privatno bavio zemljoradnjom i uzgojem bikova.
– Radio je što je mogao samo kako bi njegova maloljetna djeca imala ono što požele – rekle su nam Lazićeve kolege.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu