Titanik je potonuo 14. aprila 1912. godine tokom svog prvog putovanja iz Sautemptona u Njujork, u SAD. Pod kapetanom Edvarda Smita, na brodu je bilo otprilike 2.200 putnika u trenutku kada se sudario sa ledenim brijegom nedugo prije ponoći nesreća u kojoj je više od 1.500 ljudi izgubilo život.
Kolins, koji ima iskustva u vodama sjevernog Atlantika, a gdje je potonuo Titanik, kaže da ta priča o sudaru sa ledenim brijegom nije realna, prenosi sajt B92.
“Žrtva arktičkog ledenog sloja”
Kolins je 2002. godine izdao knjigu “Potapanje Titanika, perspektiva ledenog pilota”, gdje je predložio tri razloga zbog kojih je vjerovao da je Titanik zaista potopio led.
– Uvjeren sam da je nemoguće da je brod udario u ledeni brijeg. Umjesto toga, Titanik je žrtva arktičkog ledenog sloja. Arktički led je višegodišnji led, vrlo tvrd – rekao je bivši pomorac.
Kako je naveo, brojni brodovi su potonuli na isti način – probijanjem trupa.
– Nema pouzdanih dokaza da je Titanik udario u ledeni brijeg – rekao je Kolins.
Optički fenomen
On je detaljno opisao u knjizi kako su otprilike deset minuta prije potonuća, dva mornara uočila ono što su smatrali sumaglicom na horizontu, protežući se otprilike 20 stepeni s obje strane broda. Takođe, različiti oficiri prijavili su različitu visinu nepostojećeg ledenog brijega.
Kapetan Kolins vjeruje da je ova razlika u visini posljedica “optičkog fenomena koji je dobro poznat nautičarima”, gdje ravno more i ekstremna hladnoća iskrivljuju izgled objekata u blizini vodene linije, što ih čini veoma visokim.
Bernulijev efekat
Fizika takođe nalaže da Titanik nije udario ledeni brijeg, tvrdi on i pojašnjava da nešto što je poznato kao Bernulijev efekat znači da to nije moguće. Prema riječima Kolinsa, ako je brod plovio brzinom 11 metara u sekundi i udario u ledeni brijeg za koji se tvrdi da je veličine hotela, cijela strana bi bila uništena.
– Brod bi onda potonuo za nekoliko minuta, a ne sati – zaključio je Kolins.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu