Ova učiteljica OŠ ”Svetozar Marković” Teodori je dala snagu tako što joj je, dok je djevojčica bila na liječenju u Njemačkoj zbog transplantacije koštane srži, sve vrijeme držala časove putem Skajpa.
Ostale učenike, svojim primjerom, naučila je kako se voli, pazi i daje za druge. Čas humanosti, koji je trajao pune dvije godine, ni oni, ni cijela Srbija, neće zaboraviti.
Časove sam Teodori držala svakodnevno, prije ili poslije nastave u školi, preko Skajpa od kuće. Uklapale smo termine prema Teodori, kada nema kontrolne preglede. Ja sam, uglavnom, sve svoje obaveze odlagala u tom periodu i svoje slobodno vrijeme prilagođavala Teodori. Značajnu ulogu u svemu tome ima i moja porodica, koja mi je sve vrijeme davala podršku – priča učiteljica Gorica Dimitrijević.
Strijepnja, briga i neizvjesnost nisu uspeli da ometu ovu humanu ženu da se u potpunosti posveti svom poslu, čak i kada je to izgledalo nemoguće. Njeni časovi su kretali najprije razgovorom o tome kako je Teodora, šta ima novo, kako se osjeća… Onda su postepeno prelazile na nastavu.
– Teodora je prihvatala sve da radi i na moje pitanje da li nešto može, uvijek je potvrdno odgovarala, pa je čak i sama tražila koji zadatak više. Obnovile smo treći razred, pošto ga je završila u Beogradu. Vrlo brzo smo prešle na gradivo četvrtog, jer je ona veoma inteligentna djevojčica. Tu je počela da se zanima dokle su joj stigli drugari. Bila je toliko motivisana da ih stigne, pa smo brzo prelazile gradivo, te sam se često šalila da ćemo tim tempom preći u peti razred. Mnogo joj je značilo kada je stigla drugare i radila iste kontrolne vježbe i pismene zadatke – priča učiteljica. Dodaje da ju je rad sa Teodorom ispunjavao i činio zadovoljnom, ma koliko da je bila umorna.
– To je bio moj jedini način da joj na neki način olakšam liječenje. Tada nisam ni znala da su naši časovi i razgovori pomogli da se izvuče iz psihičke krize. To saznanje me čini još srećnijom, jer se ta moja mala “žrtva” isplatila. Teodoru sam podučavala, a od nje naučila da se uvijek treba boriti do posljednjeg atoma snage – kaže Gorica.
Mala Teodora završila je na ovaj nesvakidašnji način razred sa svim peticama. Teodora sada ide u peti razred, zajedno sa drugarima koje je zbog bolesti napustila u drugom. Danas je, nakon dvije godine teške borbe sa bolešću, zdrava, lijepa i nasmijana djevojčica. Heroina života, koja daje nadu i podršku drugoj djeci da se izbore sa teškoćama.
– Moja učiteljica Gorica je bila moj lijek. Kada sam u oktobru 2017. godine izašla iz sterilnog bloka, bilo mi je veoma teško. Terapije su bile jake, bila sam bez volje. Nisam pričala ni sa kim. Gledala sam kako druga djeca oko mene pate. A onda me je pozvala učiteljica. Počeli smo nastavu, i to mi se svidjelo. Osjećala sam se kao da sam sa drugarima, u učionici. Bilo mi je odmah lakše. Neću to nikad zaboraviti i svima ću da pričam kakvu učiteljicu imam – kaže Teodora.
Dobrodošlica za povratak u školu
Teodorini drugari su bili oduševljeni kada su čuli da se ona ponovo vodi kao đak njihovog odjeljenja. Slali su joj slike, video-poruke, pravili čestitke, pisali joj… Nisu zaboravljali ni njen rođendan. Za njen povratak u školu, u peti razred, pripremili su dobrodošlicu. Njenu buduću učionicu su okitili balonima, a na katedri ju je čekao poklon, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu