Do sada, ili tačnije pola godine pred kraj njihovog mandata, dato obećanje nije ispunjeno, a čini se da neće ni do momenta kada će se, bar u ovakvom sastavu, trojica članova Predsedništva BiH poslije izbora i razići.
Po običaju, neispunjavanju obećanja kumovala je politika i nemogućnost njihovog dogovora koja mjesta bi trebalo da posjete, odnosno kako izmjeriti koje žrtve su „veće“, a koje „manje“. Baš kao da je to ikada moguće.
Zato je, u takvom „spletu okolnosti“, najbolje bilo izbjeći, odnosno uraditi ono čega se ni mnogi prije njih nisu željeli prihvatiti.
Pitanje je samo koliko još naraštaja i mandata političara u BiH treba da prođe da bi se okupio sastav koji će svojim primjerom pokazati da su žrtve žrtve, bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadali.
Ali, kad već pojedini članovi Predsjedništva BiH nisu spremni da se poklone žrtvama u BiH, ima i onih stratiša koja su voljni obići.
Takav slučaj je sa hrvatskim članom Draganom Čovićem, koji se i ove godine priprema za Blajburško hodočašće ili, tačnije, za odavanje počasti poginulim ustašama, koje su streljali partizani.
Jer, ako se već poslije proteklog rata u BiH žrtva ne može „izmjeriti“, očigledno je da se to može, bar kada je riječ o Drugom svjetskom ratu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu