Nisu ovdje u pitanju “obične” bebi pelene, kakve se kupuju u marketu. To nije bebi oprema, nego medicinsko sredstvo koje, osim osnovne funkcije, sprečava vrlo ozbiljne posljedice: rane, infekcije, tegobe zbog dugotrajnog ležanja u krevetu. Dakle, pitanje je da li mogu javne nabavke biti rješenje za ovakve stvari. Šta ako korisnik pelene, naprimjer, ima alergiju na bilo koji sastojak prosječne, pa čak i vrlo kvalitetne pelene? U ovakvoj situaciji neće se takvoj osobi ostaviti alternativa, nego će dobiti alergiju, ako nema novaca da kupi druge pelene – kaže Ana Kotur Erkić.
Naglašava da u ovom slučaju nijedan segment UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom nije ispoštovan, pogotovo ne onaj koji se odnosi na poštovanje ličnosti, različitosti i dostojanstva, te prava na zdravlje.
Drugi je problem što je, ističe ona, što je većina osoba s invaliditetom i njihovih porodica neobrazovana u pogledu pravnih procedura, pa ne prate ni oblasti koje se ne tiču direktno pitanja invaliditeta, poput poreskih olakšica, javnih nabavki i pravilnika, kojima se regulišu prava ovih osoba.
– Bilo da je u pitanju nabavka pelena ili izbor đaka generacije, ne reaguje se blagovremeno, nego tek kada voda dođe do grla. Kad izbije neki veći problem, koji se blagovremeno mogao adresirati, ispraviti i riješiti, sve se lomi preko leđa onih čije je zdravlje u pitanju – kaže Ana Kotur Erkić za Srpskainfo.
Dodaje da djeca sa teškoćama i osobe s invaliditetom, kao i njihove porodice, imaju svoje legitimne predstavnike u udruženjima i savezima, koji su dužni da odgovore na zahtjev svakog svog člana i upute pitanje pred donosioce odluka.
– Nažalost, komunikacija članstva i udruženja nije na tom nivou, jer se udruženja odavno već doživljavaju kao oni koji sami moraju doći među članove i obezbijediti im socijalnu pomoć, a članovi, uz to, podliježu različitim pritiscima – zaključuje Ana Kotur Erkić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu