Poslije Dejtona, šibalo je razvlašćivanje i smjenjivanje funkcionera od strane visokih predstavnika, strana vojna sila je upadala u kuće i crkve, ubijala cijele porodice, a svjetskoj javnosti smo predstavljeni kao najcrnja rupa Evrope.
S izuzetkom na silu otetih nadležnosti i nekoliko, uz zavrtanje ruku prvacima RS, predatih ovlaštenja na nivo BiH, Republika Srpska je ostala ono što je bila na početku garancija biološkog opstanka svog naroda, i još važnije, garancija da neće biti nacionalno potlačen i sveden na nivo nacionalne manjine.
Ali, baš kao što smo u vrijeme rata pokazivali neviđenu snagu, s istim intenzitetom danas pokazujemo slabost, podjele i međusobnu političku, pa čak i ljudsku mržnju. Najveći grobari Srpske više nisu visoki predstavnici, nego svi koji u njoj o nečemu odlučuju.
Svako ko nije dao maksimum da posao koji radi završi u najboljem interesu Srpske, svako ko se sam nije povukao i napravio mjesto sposobnijem, svako ko je pognuo glavu pred bezakonjem da bi sačuvao sebe – ranio je Republiku Srpsku.
Te rane lako mogu postati smrtnosne ako u Republici bude vladao strah za izgovorenu riječ, ako cijele porodice spakuju kofere i gladne odu na Zapad, ako bilo koja partija ili političar bude jednako Srpska.
Do nas je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu