Lekov ističe da ovdje nije po kazni i da joj je rad u udaljenoj školi u brdsko-planinskom selu sa manje od 100 stanovnika bila jedna od najboljih odluka u životu. Da izdvojena odeljenja četvorogodišnjih škola u brdsko-planinskim selima imaju po jednog ili par učenika više nisu nikakva novost. Migracija selo-grad je odavno uzela maha, mladih u selu je sve manje, a samim tim i dece, pišu Južne vesti.
U takvim školama uglavnom rade mladi učitelji i učiteljice koji su na početku karijere. Ipak, takav slučaj nije u selu Trnski Odorovci gdje je učiteljica Ana Lekov sa više od 30 godina radnog iskustva u matičnoj školi “Hristo Botev” u Dimitrovgradu došla da radi u selu koje odavno izumire.
Mještani mi kažu “svi idu korak napred, a ti se vraćaš korak nazad”, ali ja smatram da je to obrnuto. Svi idu iz sela u grad, a ja u kontrasmjeru. Mnogi smatraju da je ovo degradacija, međutim, ja smatram da je to jedan od mojih najboljih poteza u životu i promjena na bolje – priča učiteljica Lekov.
Povratak prirodi je kao lijek
Da nije došla u nepoznato selo govori i podatak da Ana Lekov sa mužem ovdje ima vikendicu, gdje su ranije provodili odmore. Na kontra-migraciju uticali su zdravstveni problemi, pa se u dogovoru sa direktorkom škole Katarinom Simeonov odlučila na ovu promjenu.
– Povratak prirodi je potreba svakog savremenog čovjeka, svakome preporučujem da što više vremena provede u prirodi. Posebno djeci, da izađu iz soba, da ostave telefone i igrice. Taj problem smo imali u matičnoj školi, ovde sa ovom djecom toga nema – kaže Lekova.
Na ulazu u kanjon Jerme stoji poruka “Lijek za dušu i telo” – i stvarno djeluje tako za sve, a pogotovo za učiteljicu Lekov. Selo Trnski Odorovci je smješteno u prelijepom kanjonu reke Jerme, između Vlaške i Greben planine i ovdje često dolaze planinari, ljubitelji prirode iz zemlje i inostranstva da se lično uvjere u prirodne ljepote koje ovaj kraj pruža.
– Možda se ovo ne bi desilo da nisam imala neke zdravstvene probleme, ali tako sam funkcionisala nekoliko godina u školi u Dimitrovgradu. Oduvijek sam volela ovaj dio, tu imamo porodičnu vikendicu u selu, znam sve ljude u selu, sva brda, ceo atar. Volim prirodu, planinarenje i čist vazduh – priča učiteljica.
Zajedno sa majstorima krečila školu
Škola po izgledu ne zaostaje ni za nekim školama u gradovima. Spolja je potrebno još dotjerivanja, ali zato unutra sve izgleda perfektno u dijelovima koji se koriste. Učiteljica se najviše potrudila za to, uz veliku pomoć direktorke Simeonov.
. Sve ovo sam odmah htjela da prilagodim djeci, a naravno i meni. Odmah sam uzela da se sredi škola. Zajedno sa majstorima i pomoćnom radnicom sam ostajala van radnog vremena. Okrečili smo, ofarbali prozore, uredili enterijer. Uz veliku podršku matične škole, sve što sam tražila od direktorke, to smo i dobili – zadovoljno priča učiteljica, pišu Južne vesti.
U vremenu kada se u Srbiji neke škole “gase” i spajaju sa drugim zbog sve manjeg broja djece, primjer ove škole govori da kvalitetan rad sa djecom treba da bude važniji od broja đaka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu