Borba još traje, jer cerebralna paraliza, uzrokovana majčinim teškim porođajem, ovoj hrabroj devojčici je donijela brojne teškoće u komunikaciji i kretanju. Njen govor razumiju jedino mama, tata i mali brat Nikša (4), korača samo po kući uz pomoć hodalice, jedna ruka je ne sluša baš najbolje…
Ali Teodora ima i svoje adute: šarmantni osmijeh, uspjeh u školi i popluarnost među drugarima.
-Uz pomoć asistenta u nastavi i tableta sa komunikatorom, uči sve predmete i odlična je učenica. Dobro, omakne se tu i tamo neka četvorka, ali i to je za đaka – kaže Teodorina mama Daniela Zeljaja.
Dodaje da u banjalučkoj Osnovnoj školi „Branko Radičević“ Teodoru svi vole i podržavaju – od njene prve učiteljice Dražene Gavrić, do diretkorke Darije Mićić, nastavnika i drugara.
-Drugari se naprosto otimaju ko će se sa njom poigrati i prošetati – kaže mama.
A Teodora poručuje da više od svega, najviše na svijetu, želi da ode u šetnju s drugaricama, sama, na svojim nogama, bez kolica i bez majčine pomoći.
-Da odem u igraonicu ili bioskop, kao i druga djeca – kaže Teodora.
Zahvaljujući tradicionalnoj akciji „S ljubavlju hrabrim srcima“, Teodorina želja bi se mogla ostvariti. Ove godine akcija je posvećena djeci sa teškoćama u kretanju, a prikupljeni novac namijenjen je za nabavku opreme za rehabilitaciju uz pomoć robota.
Plan je da se ova terapija, koja je djeci iz RS do sada bila dostupna samo u inostranastvu i za većinu njih bila preskupa, ubuduće obavlja u Zavodu „Dr Miroslav Zotović“ u Banjaluci.
-U „Zotoviću“ smo provele takoreći pola Teodorinog života i to nam je druga kuća. Na stranu stručnost, koja je impresivna, ali empatija, toplina i podrška djeci je u ovoj ustanovi najdjelotvorniji lijek – kaže mama Daniela.
Robota, koji djeci pomaže da rehabilituju prekinute veze između mišića i „komandne table“ u mozgu, svi željno isčekuju. I Teodorina mama, kao i druge majke djece s poteškoćama, kaže da se raduje, ne samo zbog svoje kćerke, nego i zbog drugih mališana, kojima terapija uz pomoć robota može promijeniti život.
-Svi koji imaju dijete s poteškoćama znaju da je to velika tuga, ali da i najmanji djetetov napredak nama donosi neizmjernu sreću – kaže Daniela.
Za Teodoru najveća sreća je mali brat. Kada mu treba pomoć da dohvati igračku sa visoke police, mali Nikša, “koristi situaciju”, ali i sokoli sestru riječima: “Hajde, na noge, ti si velika djevojčica, možeš ti to!”
Zbog škole doselili iz Foče
Kada je došlo vrijeme da Teodora krene u školu, cijela porodica se iz Foče preselila u Banjaluku, jer su im stručnjaci rekli da je banjalučka OŠ „Branko Radičević“ pravi šampion inkluzije.
Nisu se pokajali, ne samo zbog petica stečenog znanja, nego i zbog podrške koja joj jača samopouzdanje i pomaže joj u emotivnom razvoju. Teodora se danas ponaša kao i svaka druga predtinejdžerka: svađa se sa malim bratom, smišlja nestašluke, a kad se naljuti na roditelje spakuje ranac i priprijeti da će otići od kuće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu