Moderna arhitektura izrasta pored starih zgrada, stvarajući dijalog između prošlosti i sadašnjosti. I ne mora nužno to da bude nešto loše. Ali, zamjeriće mnogi Banjalučani kako je krajiška ljepotica sve manje zelena, sa sve je više puna betona.
Ali, da ne kaže neko kako mi tu možda nešto sudimo i kudimo. Dovoljno je zaviriti u stare albume i na internet i vidjeti koliko toga se zaista promijenilo.
Mnogi se sjećaju kako je zapadni tranzit bio tek uska ulica. Da je park Petar Kočić bio prepoznatljiv po svojoj fontani i divnim zelenilom. Sjećamo se i kako je na Bulevaru i prije postojao kružni tok koji je bio poseban zbog cvjetnjaka u njegovoj sredini. Onda ga je zamijenio semafor, pa se nedavno vratio kružni.
Ulica Kralja Petra I Karađorđevića, nekada Titova ulica, nema više zelenila kao prije, ali nema ni Titanika, zgrade koju je poslije zemljotresa 1969. zamijenio Tgr Edvarda Kardelja, današnje Krajine i na tom trgu kultna robna kuća „Boska“.
Danas je ispred „Boske“ najviše betona, a nekada je bilo cvijeća. I puno više drveća. Ali, zato je danas ulica koja vodi kroz Borik mnogo zelenija nego što se sjećaju oni malo stariji. Projekat za ovu ulicu, nakon razornog zemljotresa, gradu je poklonila Vlada Švedske.
Ova ulica trebala je da bude primjer za sve buduće ulice u Banjaluci. Danas imamo naselja pretrpana zgradama, zelenila skoro da nema, a ni ulice nisu široke i komotne kao ova u Boriku.
Iako se čini da grad diše u ritmu modernog života, očigledno je da je izgubio dio svoje duše. To će vam reći svaki Banjalučanin čije pamćenje seže malo dalje od nesrećnih devedesetih. Ali i stara i nova Banjaluka je u srcu mnogih.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu