Zadušnice nikada nisu u vrijeme posta, niti padaju u postan dan, jer su uvijek u subotu.
Mitrovske zadušnice su uvijek u subotu uoči praznika posvećenog Svetom velikomučeniku Dimitriju, koji se obilježava 8. novembra.
Na groblje se obavezno iznosi kuvano žito, crno vino i svijeće.
Običaj vjernika u mnogim mjestima je da na taj praznik iznose hranu na groblja. Hrana se dijeli sa ljudima koji posjećuju grob, uz pominjanje za spas duše pokojnika. Običaj je i da sveštenik drži opelo upokojenima, a tada ukućani uzimaju pokoje zrno i bacaju ga na zemlju uz riječi “Večnaja pamjat, laka mu zemlja”.
U mnogim krajevima Srbije vlada običaj da hranu koja se na Zadušnice nosi na groblje spremaju isključivo žene. Taj praznik se nikada ne obilježava u vrijeme posta ili posne dane. Tada se peku kolači od bijelog brašna, prosfore, iznosi se rakija, vino, pivo, voda, a u nekim krajevima i žito.
Hrana koja se iznosi na groblje razlikuje se u različitim dijelovima Srbije. Ponegdje je to pita, pecivo, kafa, a ponegdje pečenje i kuvana jaja. Kako se vjeruje u narodu, valja se da se svako ko je došao posluži makar jednim zalogajem.
Na groblje se nosi samo onoliko svijeća koliko se pokojnih pominje. U istočnoj Srbiji se vjeruje da svijeća upaljena na Zadušnice gori sve do sljedećih Zadušnica.
Takođe, postoji vjerovanje da će, ako se na Zadušnice ne upali svijeća, mrtvi godinu dana biti u mraku. Ukoliko grobu priđe neko sa strane, red je da se ponudi hranom iako je tuđ, jer se na taj dan niko ne odbija. Srbi vjeruju da je veliki grijeh ukoliko se na Zadušnice neko na groblju odbije ili otjera od groba.
Srpska pravoslavna crkva, u toku godine obilježava jesenje ili Miholjske zadušnice, zatim ljetnje Duhovske, proljećne uoči Velikog posta i i zimske koje se zovu još i Mitrovske.