“O, Sveti Luka, Bogom izabrani i Majkom Božijom blagosloveni, propovjedniče po svoj vaseljeni Evanđelja Hristovog, mučeniče i apostole, pomoćniče svima koji te molitveno prizivaju, pomozi i nama, nepotrebnim slugama Gospodnjim. Jer mi se zbog naših mnogih pregrešenja nalazimo u tami i sjeni smrtnoj i udaljeni smo od Boga bezmjerno daleko. A zbog stida koji osjećamo zbog toga, i nemajući smjelosti da Ga sami zamolimo za oproštaj, prizivamo tebe, veliki svetitelju Božji, kao onoga koji u Njegovoj neizmjernoj svjetlosti prebivaš, da ga umjesto nas moliš da se smiluje na nas.
Umoli Ga, Sveti Luka, da se ponovo u nama rodi strah Gospodnji, strah koji rađa ljubav, a grijeh odgoni. Jer mi smo toliko navikli da griješimo svakoga dana i časa, pa i u snu, kao da smo zaboravili riječi Gospodnje: “Stražite, jer ne znate časa kada ću Ja doći”. Kao da nas svakog trena ne može pozvati iz ovog privremenog života u vječni. Taj strah, taj osjećaj, tu premudrost, kako kaže Psalmopevac David, probudi u nama, Sveti Luka. I neka se onda, tvojim molitvama, u nama rode suze pokajanja. Suze koje će sve zakutke naše duše da očiste od grijeha koji se nataložio na njoj. Jer mi, po svom bezosjećaju i duhovnoj obnevidjelosti, ne možemo ni da plačemo nad svojim mrtvacem, nad samima sobom, a tako mnogo suza, potoke suza, trebalo bi da prolijemo za bezbrojne grijehe koje učinismo.
Pomozi nam, neukima i nerazumnima da razumijemo Pismo koje si i ti pisao, jer onaj ko ga istinski razumije, ko istinski shvati riječi njegove, taj bježi od grijeha kao od ognja, i svim silama teži da se približi Bogu. Jer taj shvata da je grijeh smrt, a Bog život. Pomozi nam zato, Sveti Luka, da se, to shvativši, očistimo od grijeha, i pređemo iz smrti u život. Da nam Bog bude sve u svemu. Da od sada uvijek budemo u Njegovoj blizini. Neka nam, kao tebi i Kleopi kada ste išli za Emaus, srce i duša stalno trepere od Njegovog prisustva. Tada će mir vladati u nama, nebeski mir, koji će nam utvrditi nadu na Carstvo Nebesko, i tom radošću ćemo dobiti snagu da strijele lukavoga koje svakoga časa lete ka nama, lako odagnamo od sebe, piše Stil.
A sa tom nadom će ljubav Božija koja je u nama da nas pripremi za put ka Vječnoj Otadžbini, gdje su sve Sile Nebeske, svi Sveti, i Majka Božija pred njima, čiji si ti blagi lik u ikoni, tobom naslikanoj, ovjekovječio. Neka nam oči srca našeg neprestano gledaju tu ljepotu, i njome se naslađuju, kako bi se već ovdje zacarilo u nama Carstvo Nebesko, u koje neka se tvojim molitvama, Sveti Luka, i preselimo kada nas Gospod jednom pozove, pa da onda vječno slavimo Boga u Svetoj Trojici: Bespočetnog Oca, Jedinorodnog Sina i Svesvetog Duha, kroz svu vječnost beskonačnih vijekova. Amin.”