Sudbine

"IZGUBILA SAM DJECU" Bolna ispovijest beskućnice koja se čita sa knedlom u grlu, svaka riječ tjera suze na oči

Život na margini težak je sam po sebi, ali saznanje da vam je država oduzela ono što najviše volite i što je dio vas, djecu, najteže pada većini ljudi kojima se život preokrenuo naopačke.

"IZGUBILA SAM DJECU" Bolna ispovijest beskućnice koja se čita sa knedlom u grlu, svaka riječ tjera suze na oči
FOTO: JEFFREY ARGUEDAS/EPA

Najteže je sudeći po ispovijestima, majkama koje su uslijed teške životne priče završile na ulici.

U Zagrebu naglo raste broj beskućnica. Sudeći prema evidenciji radnika zagrebačkog udruženja “Dom nade”, broj žena bez krova nad glavom i žena koje žive na ivici beskućništva u posljednjih nekoliko godina povećao se čak 17 puta.

Izgubila sam djecu. Odvojena su od mene zbog mojih loših finansijskih uslova. Od marta sam na ulici – priča je samo jedne od žena koje su se našle na margini društva..

Veliki broj žena u istoj situaciji

Nažalost, nije jedina. Teške životne okolnosti dovele su do toga da mlada osoba ostane bez svega. Zabrinjava što na ulici završava sve više žena. Najčešći uzroci su porodična i zdravstvena situacija, kao i gubitak posla. Ne treba naglašavati koliko su one izložene riziku od fizičkog i seksualnog nasilja.

Pročitajte još

– Žene kao takve su najugroženije. Moramo shvatiti da žene rijetko kada pokušavaju da potraže pomoć. Trude se same da riješe svoje probleme i misle da mogu, a nažalost, uslijed svega toga se nađu usred kovitlacu raznih drugih problema – kaže Marijana Ivanić Vuga, voditeljka programa u udruženju “Dom nade”.

Kakva je situacija, pokazuje i podatak da je u Zagrebu broj beskućnica porastao za 17 puta. Većinom je riječ o ženama u starosti od 51 do 64 godine iz svih slojeva društva.

Udruženje im je jedini spas

– One jednostavno imaju jako mali sistem podrške i kada završe na ulici, nemaju se kome obratiti osim ovakvim ustanovama jer se boje stigmatizacije – ističe Ivanić Vuga.

Spas u teškoj situaciji pronalaze u poludnevnom boravku udruženja “Dom nade” gdje mogu obaviti higijenu i dobiti pomoć u ostvarivanju svih prava. Dnevno kroz boravak prođe više od 20 korisnika.

– “Udruženje “Dom nade” mi pomaže, od tuširanja, do pranja veša. Maksimalno daju od sebe, isto kao što i ja dajem sve od sebe da nađem posao i maknem se s ulice – govori korisnica, dodajući kako ne gubi nadu, prenosi Blic.

U udruženju naglašavaju da bi se institucije trebale umrežiti na više nivoa i sistematski izlaziti na teren kako bi pomogle ženama da dobiju odgovarajuću zaštitu i brigu, kako bi mogle promijeniti svoj život. Jer i one su nečije majke, sestre, kćeri.

Bonus video:

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu