Koretaši su selo koje ima oko stotinu kuća. Ali, mnoge su odavno prazne.
Osmogodišnji Strahinja Mičić danas je jedini učenik u selu Koretaši. Priznaje da mu nedostaje da ima bar jednog druga iz klupe. Podijeliti užinu, izaći na odmor, odigrati lopte pa i prepisati.
Sve nabrojano prolazi sa njim Slobodanka Gavrić, njegova učiteljica. Njih dvoje danas su jedini koji otvaraju i zatvaraju vrata škole u Koretašima.
Strahinja je učenik koji će Slobodanku ispratiti u penziju. Iako su nekada njena odjeljenja brojala i po 40 đaka, danas samo jednog. Ali, riječi hvale za Strahinju od učiteljice ne nedostaju.
Učionice su sve praznije, prvačića je sve manje. Sela plaćaju najveću cijenu smanjene stope nataliteta i migracije stanovništva.
Strahinjino djetinjstvo razlikuje se po mnogo čemu od djetinstva njegovih vršnjaka; ni u školskom dvorištu ni u selu nema drugara ali i dalje ima snove.
Strahinjin san je da postane fubaler. Na terenu iza škole, i dodavanju lopte uči ga njegova učiteljica, trener i jedini prijatelj, piše N1.