Kada se probudio u bolnici nekoliko dana kasnije, bio je traumatizovan kada je saznao da se nesreća dogodila 2019. godine, a da se ne sjeća proteklih četrdeset godina imao je amneziju.
Suprugu i sina nije prepoznao
Lućano nije prepoznao sebe u ogledalu kao 63-godišnjaka, niti je u početku prepoznao stariju ženu koja ga je posjećivala – svoju suprugu. Za njega je ona još uvijek bila 19-godišnja vjerenica koju je planirao da oženi, sada transformisana godinama i životom kojeg se više nije sjećao.
Lućano se i dalje privikava na to što ima sina u tridesetim godinama, starijeg nego što je on sebe poznavao, i fasciniran je pametnim telefonima i GPS navigacijom dok se upoznaje sa modernim svijetom. Pet godina kasnije, školski domar još uvijek radi sa ljekarima i porodicom na ponovnom sklapanju izgubljenih sjećanja, gradeći nove odnose sa suprugom, sinom i unucima, i polako se reintegrišući vraća u 2024. godinu.
Oporavak je bio dug put za Lućana, sada 68-godišnjaka, koji je postepeno povratio neka sjećanja tokom godina od kada se probudio.
Zaboravio da mu je majka preminula
Sada radi u školi, nakon što se ponovo navikao na moderne običaje i tehnologiju.
– Još uvijek se sjećam iznenađenja kada sam se vozio u automobilu koji mi je na ekranu pokazivao mapu Rima, ili kako smo nekada zvali Tuttocittà, dok je glas govorio: ‘Za 100 metara skreni desno,’- rekao je nedavno za Il Mesađero.
Odmah nakon buđenja 2019. godine, tražio je da pozove svoju majku, ali nije prepoznao čudni mobilni uređaj koji mu je dat – niti je znao da je njegova majka preminula. Lućano se takođe mučio sa pozdravljanjem bolničkih posjetilaca – “starih prijatelja” koje nije prepoznavao.
Kada je njegova supruga ušla, bila mu je “nepoznata.”
– Zvala me Lućano, a ja sam se pitao kako zna moje ime – rekao je.
Najbolniji trenutak za Lućana bio je kada je vidio sebe u ogledalu.
Izgubio je sjećanja na postepeno starenje tokom četiri decenije i bio je šokiran kada je vidio starijeg čovjeka sa sijedom kosom kako mu se vraća pogled iz ogledala. Iako je fizički ostario, izgubljena sjećanja su mu obrisala iskustvo starenja. Danas kaže da još uvijek ima izazova.
– Ponekad kažem da bih volio da letim avionom, nikada to nisam uradio – rekao je nedavno italijanskim medijima.
– Moja supruga mi kaže: ‘O čemu pričaš? Bili smo zajedno u Parizu.’ A ja odgovaram: ‘Ti si bila, ja nisam.’- ispričao je on.
Mladost je otišla, morao je to da prihvati
Mnogo toga je morao ponovo da nauči. Lućano je bio dugogodišnji navijač Rome, ali se probudio bez ikakvog pojma o tome ko je legendarni napadač kluba, Frančesko Toti, ili o titulama osvojenim 1982-83. i 2000-01.
Ne sjeća se ni napada 11. septembra, niti Berluskonijevih godina u Italiji.
Ljekari i psiholozi su posljednjih pet godina radili sa njegovom suprugom i sinom kako bi mu pomogli da prebrodi praznine u pamćenju, uz određen napredak. Jedina sjećanja koja su se vratila su crtež rode, ime Mateo, jedan datum, vijreme i natpis “PN 2300” – oznaka na krevecu njegovog prvog unuka, rođenog 2014.
Posljednje čega se Lućano sjeća prije nesreće jeste da je radio kao službenik na aerodromu Fijumićino 20. marta 1980. Počeo je iznova, radeći u školi, i prihvatio je da više nije mlad i da ne može trčati uz stepenice kao ranije.
Lucano još uvijek nema odštetu za nesreću iz 2019. godine, niti zna šta se tačno dogodilo. Vozač koji ga je udario pobjegao je i nikada nije pronađen, prenosi Blic.