Advokat odbrane dostavio je sudu novi medicinski izvještaj optuženog, i naveo da se zdravstveno stanje njegovog klijenta pogoršalo.
Jugoslav Tintor, advokat Milene Radulović, koja je Aleksića prijavila za silovanje, kazao je da je suđenje moglo biti završeno, a da se konstantno odugovlači i odlaže.
“Četrnaest žrtava Mike Aleksića”
– Svakako da je moglo, to uvijek zavisi i od dinamike suđenja. Ovo suđenje traje ekstremno dugo, imajući u vidu da je određeni dio odbrane trajao punu godinu, da su žrtve saslušavane više od godinu i evo došli smo do situacije da se tek krenulo sa saslušanjem svjedoka u postupku. To je prvih sedam svjedoka, koji su ustvari isto žrtve, dakle oštećene koje ne mogu biti oštećene jer je krivično gonjenje za to krivično djelo uslijed proteka vremena apsolutno zastarjelo. I u tom smislu su i njihova svjedočenja dragocjena, jer negdje potvrđuju kontinuitet radnji, nezavisno od toga što se za te radnje u konkretnom predmetu ne sudi. Samo postojanje tih svjedočenja daje dodatnu vjerodostojnost, upravo iskazima žrtava u ovom postupku i broj žrtava multiplikuje da to nije sedam žrtava, već suštinski četrnaest, odnosno trinaest žrtava u konkretnom slučaju – kazao je Tintor.
On dodaje da u procesu učestvuje od deset do petnaest svjedoka, ali da samo suđenje zavisi od mnogobrojnih faktora.
“Postupak se namjerno odugovlači”
– Deset, petnaest svjedoka, ali dinamika odvijanja suđenja zavisi od mnogo stvari, prvo od broja suđenja koja se zakazuju, zatim od trajanja suđenja, već smo bili svjedoci broja pitanja postavljanih od strane odbrane. Ovdje ste imali u jednom dijelu, obstrukciju postupka, gdje se iz zloupotrebe procesnih prava može uticati na njegovo neograničeno produžavanje i to iz prostog razloga što ako postavljate pitanja koja imaju cilj samo da postupak traje, a ne da se razjasni ono što je predmet optužbe, onda utičete na dugo trajanje postupka – rekao je Tintor.
Koja pitanja sud može da odbije?
Tintor navodi da ima određenih momenta kada se čitav set, odnosno niz pitanja odbije kao pitanja koja nisu relevantna, ali isto tako odbijaju se i pitanja na koja već postoji odgovor u prvobitnom iskazu.
– Postoji osnovno pravilo da vi ne možete da pitate svjedoka, a pogotovo ne žrtvu, da odgovara na pitanje za koje već postoji odgovor. Ono zašto je javnost u sudnici uskraćena jeste što se ne ponavlja onaj iskaz koji je već dat u istrazi na 15 kucanih strana. I vi imate situaciju da praktično kada dođete u sudnicu, kada svjedok ili žrtva kažu ostajem pri svemu što sam rekla, vi ne znate šta je to sve rečeno, iako sudija, branilac, tužilac i ja znamo. I mi znamo da je to osnova od koje se kreće i da dalje mogu samo da se postavljaju pitanja na koja nije odgovoreno. Kad sudija odbije pitanje braniocu, vi u sudnici ne znate da to već postoji odgovoreno u zapisniku i vi mislite zašto je to odbio, a u stvari je odbijeno jer se ne može dva ili tri puta pitati svjedok ili žrtva jednu istu stvar. To je mrcvarenje, iscrpljivanje svjedoka i to je nedopušteno u krivičnom postupku. Onaj ko je dužan da se stara o tome da toga ne bude jeste upravo taj sud koji je jedini suveren da opredjeli na nekom glavnom pretresu koje pitanje dopušta, koje ne – objasnio je on, pa dodao:
– Jedini ko je mjerodavan da kaže konačnu riječ, da li je neko sposoban psihički i fizički da učestvuje u postupku jeste komisija vještaka. Ono što komisija vještaka kaže, to je to. I sud može samo da vjeruje vještacima. Ukoliko bi vi otišli na sud i rekli ja se ne osjećam dobro bez da imate bilo kakav papir ili bilo kakvu ljekarsku dokumentaciju, postoji hitna pomoć u Palati pravde, sud pozove ljekara, odredi pauzu od 15 minuta, izmjeri vam se puls, obavi vam se pregled i kaže ovdje može da se nastavi suđenje ili ne može. To je jednostavno riješeno. Na jednu medicinsku dokumentaciju suštinski u praksi možete da odložite jedno suđenje, inicijalno se vjeruje. Ali nije svaka ljekarska dokumentacija dovoljan razlog da vi ne možete da dođete na suđenje.
“Krivica često bude na žrtvi”
Advokat ističe da se silovanje kao krivično djelo potpuno pogrešno rezonuje i da se nekada ne vjeruje žrtvama, već se polazi od toga, “zar one nisu to mogle da spriječe”, piše Blic.
– Ja sam uvijek za to da u postupku ti imaš priliku da ispitaš te svjedoke samo tada i više nikada. Znači, ako odlučiš da odustaneš od bilo kojih pitanja, ili nemaš tog svjedoka ništa da pitaš, ili si donio takvu odluku da to žrtvuješ zarad nečega što misliš da ti je važnije. Nekada su pitanja i uopšte shvatanje krivičnog djela silovanja na ovim prostorima nepostavljena, kao da se polazi od pretpostavke krivice, ali krivice žrtve. Što je potpuno meni nenormalno. Kao da se polazi od premise, šta je neko mogao da uradi da do toga ne dođe umjesto da se raspravlja o tome šta je rukovodilo onog ko to čini da do toga dođe. I to je ta inverzija koja onda napravi jednu zamjenu teza u kojoj se težište postupka potpuno prenese na neko dokazivanje negativnih činjenica. Znate, vi morate da objašnjavate da ničim niste to isprovocirali, da nikako niste mogli to da izbjegnete – naveo je Tintor.