Prema riječima stanara, sadnice voća sadila je stanarka koja je na žalost umrla prije nekoliko godina, ali njena stabla sa puno emocija njeguju građani koji u blizini žive.
– Poslije njene smrti sve je ostalo zapušteno ali svake godine stabla rađaju, imamo smokvu, šljivu, dunju, orah, višnju i badem. Jedino nikada nismo probali badem jer ga svake godine mraz još u cvijetu obere i ovo je prva godina da je iznio svoje plodove do berbe. Drvo mu je neobično pa je na njemu dosta generacija poraslo igrajući se na stablu. Neko gaji badem pa ga poliva i štiti ali ovaj je naš i ničiji svi mu se divimo, jer prvi cvjeta u rano proljeće, a možda je ove godine pokazao svu ljubav koju je prema ovom voću imala dok je sadila profesorka Mira Šljivar poznatija kao Mira Šljiva – kaže jedna od stanarki.
Ona sa ponosom ističe da jedino u ovom djelu Topole u blizini stambenih zgrada ima raznog voća i prostor oko zgrada je uređen za primjer.
– Jedini smo koji u gradu na zelenoj površini imamo da uberemo svježe voće, nepolivano, sasvim prirodno. Naša draga profesorka nam je ostavila ove divne biljke u amanet da se o njima brinemo i da generacije odrastaju uz njihove plodove. Ja ovdje živim dvadeset godina i sada prvi put vidim plod na njemu, a eto imali smo rekordnu sušu, naš badem je uspio da nas obraduje po prvi put – dodaje sagovornica.
Prema njenim riječima svi stanari sačuvaće stabla zbog sjećanja na jednu divnu profesorku koja im je voće ostavila da uživaju u sočnim plodovima i da svojim nasljednicima daruju organske plodove u godinama koje dolaze.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu