Mumin Macić u noći sa 3. na 4. oktobar borio se za vlastiti, ali prvenstveno za život kćerkice i supruge. Od doma u koji su ulagali i kojeg su gradili sada nema ništa, a vratili se svakako ne bi. Traume su im vječne.
– Pokušavamo iz dana u dan da to malo zaboravimo, ali to je nemoguće zaboraviti. To je bilo strašno. Ja opet izađem na posao, prohodam, ali dijete ima traume. Noćne more. Kao i supruga, izgubila je 7 članova bliže obitelji. Tetku, tetka, tečića, tečićnu, najbolju prijateljicu Adelu – ispričao je.
Priča Mumin i dodaje kako su svi u Donjoj Jablanici bili bliski:
– Desilo se šta se desilo, šteta će se nekako nadoknaditi, ali mještani sami, bez pomoći vlasti. Pomoći u hrani ima, ali još se nije procjenjivala šteta. Ja se ovdje ne mislim vratiti. Meni se ovo dešava drugi put, prvi put sam uspio sam sanirati. A sad, kuća je iz temelja otišla.
Kaže samo su zidovi ostali, a sjeća se i trenutaka kada mu je dijete ispalo iz ruku.
– Spasili smo se samo uz Božiju volju, kad mi je tu curica ispala, dragi Allah je dao da je to sijevnulo i preko puta mejsto Djevor sam vidio kao na dlanu i nju, dijete sam uzeo, izvadio – dodao je.
Lične dokumente uspio je naći u narednim danima tokom čišćenja. Nada se pomoći, a iako se u Donju Jablanicu ne želi vratiti sa porodicom, smatra da ne treba prihvatiti ni privremeni smještaj na Unisu na kojem će biti postavljeni kontejneri, prenosi N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu