Anđelka privatni život krije od očiju javnosti, a kako kaže, prije pet godina nije mogla ni da nasluti gdje će danas biti, ali da je sve izašlo na dobro.
Lijepo mi je u mom životu, u mojoj svakodnevici. Divno je kad shvatiš da, bez obzira na to gdje si skrenuo, imaš pravo da uključiš sva četiri žmigavca, da ubaciš u rikverec, da kreneš da izlaziš iz te uličice… Ima vozača koji će ti trubiti, jer su nervozni, ima i onih kojima nije teško da sačekaju, a u suštini, sve je do tebe. Ako ti u ‘taj auto’ sjedneš otvoren i riješen da vidiš ljepšu stranu svega, onda te neće mnogo potresti ostali vozači. Kad si ti napet, onda te poremeti čak i obično odsustvo ljubaznosti. Sve kreće od nas.
Ništa što sam uradila ne doživljavam kao neki nevjerovatan podvig. Upoznala sam mnogo hrabrih osoba. Moj sin koji se, naravno, još uvijek bavi odjeljenjskim i školskim temama, dođe iz škole s pričom „moramo da napravimo peticiju, moramo da se izborimo za ovo, vrijeme je da se kaže ono” – rekla je ona, piše Stori.
Po inerciji, jer sam tako vaspitana, kažem mu – nemoj da budeš drveni advokat, ne moraš baš ti da se buniš. Čujem sebe kako ponavljam riječi moje i vjerovatno svih majki moje generacije. Nerijetko se zaustavim, razmislim i kažem mu: ‘U stvari, pričajte, pa ako vi kao ekipa vjerujete da treba nešto da uradite, tjerajte to’. Ne mislim da sam hrabra, već da sam se spojila sa sobom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu