Tišina koja prekriva poplavljena područja Jablanice glasnija je od svakog krika. Gledajući slike koje su fotoreporteri portala Bosnainfo zabilježili, teško je pronaći riječi koje bi mogle opisati bol i tugu ovog mjesta. Nekad živahne ulice i domovi sada su pusti, potopljeni vodom koja je za sobom ostavila samo prazninu.
Stanovnici su izgubili sve. Kuće, uspomene, rad koji su godinama ulagali – sve je nestalo u trenu, bez upozorenja.
Oni koji su morali napustiti svoje domove pitaju se: “Ko će poželjeti vratiti se ovdje? Kako krenuti ispočetka nakon ovoga?” Trauma koju nose ovi ljudi nevidljiva je, ali teža od svih materijalnih gubitaka.
Suze, nesanica i osjećaj bespomoćnosti postali su svakodnevica onih koji su ostali bez svojih domova. Iako su neki imali sreću da budu evakuisani na vrijeme, mnogi nisu. Iza njih su ostale ruševine i devastirana mjesta, kojih će se malo ko sjetiti za nekoliko mjeseci.
Hoćemo li, kao društvo, još jednom zaboraviti na ovu tragediju, kao što smo zaboravili na mnoge prije nje? Hoće li ova tuga proći nezapaženo, ostavljajući stanovnike Jablanice da sami nose teret obnove i oporavka?
Vrijeme prolazi, ali patnja ostaje. Ove slike trebaju ostati urezane u naše misli kao podsjetnik da humanost i solidarnost ne smiju biti privremeni. Podrška ovim ljudima potrebna je sada, ali i u danima koji slijede. Ne smijemo zaboraviti.
Neka nam Jablanica bude opomena da se tragedije ne smiju zaboraviti i da se iza tih slika kriju stvarni ljudi – naši sugrađani koji su pretrpjeli nezamislivu bol.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu