Jedan od prvih zabilježenih primjera korištenja svjećica na torti dolazi iz drevne Grčke, gdje su se raskošne poslastice pekle u čast Artemidi, božici lova, prirode i mjeseca.
Svjećice su se stavljale na poslastice jer su simbolizovale mjesečev sjaj, ali i zbog toga jer se smatralo da dim koji se uzdiže prema nebu prenosi molitve i želje bogovima. Gašenje svjećica zato nije bilo samo simbolično nego i spiritualno iskustvo. Grčki klasični pisci poput Homera, Euripida ili Pindara spominju različite vrste kolača i deserata u svojim opisima vjerskih proslava ili gozbi, ponekad popraćenih receptima.
Duvanje u rođendanske svjećice ritual je kojim su Nijemci još u 18. vijeku slavili Kinderfest, ili dječji rođendan. Tada su djeca dobijala tortu s tačno onoliko svjećica koliko godina su punili, ali dodatna svjećica stavljala bi se za sreću. Rođendanska želja je i tada bila obavezna.
U ranijim vijekovima, rođendanske proslave bile su rezervisane za elitu i plemstvo. U drevnom Rimskom Carstvu, naprimjer, rođendane su slavili samo bogati i uticajni pojedinci. Rimljani su takođe počeli peći slatke kolače od meda kako bi obilježili rođendane važnih ljudi.
Kako je vrijeme prolazilo, slavljenje rođendana proširilo se na širi krug ljudi, ali je rođendanska torta ostala povlastica bogatih, jer je šećer bio luksuz. Tek je tokom 19. vijeka , zahvaljujući industrijskoj revoluciji, proizvodnja šećera postala pristupačnija, što je omogućilo da se torta i rođendanske svjećice počnu masovno koristiti u rođendanskim proslavama diljem Europe i Sjeverne Amerike.
S vremenom, torta i svjećice su postale univerzalni simboli rođendana. Svjećice su postale metafora za “svjetlo života”, a gašenje svjećica simbolizuje zatvaranje jednog poglavlja i početak novog. U nekim kulturama smatra se da ritual duvanja u svjećice štiti slavljenika od zlih duhova, prenosi Dnevnik.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu