Pored moćnog glasa, Džejev život obilježila je i teška sudbina. Naime, on je imao veoma teško odrastanje, a jedan period djetinjstva proveo je u domu za nezbrinutu djecu.
U jednom od svojih gostovanja, u emisiji “Balkanskom ulicom” govorio je o bolnoj temi, sjetio se pokojne majke i dana u domu.
– Taj kraj naš je, to ja kažem Dorćol Menhetn. Šibicario sam. Nisam bio kriminalac, ali bio sam delikvent. Nikada nisam nikog povrijedio, ali morao sam da se snalazim u životu. Boli me sjećanje na ‘sivi’ dom. Moj život je toliko širok, zato hoću da napišem knjigu i da bude 101 strana. Uveče kad legnem kroz glavu mi prolaze razne slike iz prošlosti. Često sanjam popravni dom. Za sve vrijeme mog boravka tamo, majka me nijednom nije posjetila, dolazio je samo otac – ispričao je tada Džej, pa dodao:
– Majka je brinula o mojim sestrama, a otac o meni. Često zaplačem zbog toga. U mojoj grupi u domu je bilo 12 problematičnih dječaka. Više puta smo išli na razgovor sa psihologom, to je bilo obavezno. Od cijele te grupe samo smo nas četvorica uspjeli u životu, osnovali smo porodice i počeli smo da radimo. Ostali su nastavljali da mjenjaju domove i ko zna kako su završili – prisjetio se sa suzama tada.
Po napuštanju doma, pjevač je popravio odnos sa majkom, a rekao mu je i da mu je najljepši koncert bio na Tašmajdanu 1991. godine.
– Tada sam dobio najljepši aplauz u životu, kad mi je keva izašla sa cvijećem. Nikad mi nije došla u posjetu u dom. Kad je stala tako ispred sa cvijećem… Bila je poštena žena, nikad mi nije davala da šibiciraim, dolazila je da mi lupa šamare zbog toga. Ćale je dolazio u dom, ona nije. Takva je žena, šta sad. Sestre su moje bile kod nje, ja kod ćaleta – pričao je Ramadanovski, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu